K0koLO

29.11.2005., utorak

Kad se mali procesori slože.

Zamislite koliko ima kompjutera na svijetu. Sad zamislite koliko ih je trenutno upaljeno. Što rade ti kompjuteri? Na nekima se vrte neke igrice, na nekima tajnice čukaju dopise, na nekima se trenutno vrti screensaver, neki blogaju, neki slušaju muziku, neki chataju, neki surfaju, neki , neki, neki.... Rade mali milijun stvari, no OGROMAN dio njihovih mogućnosti je neiskorišten. Ne treba vam pentium 4 da bi blogali, slušali mjuzu, itd. No kako tehnologija ide naprijed zašto mi ne bi imali brže procesore za istu cijenu. Kad nam procesorska snaga zatreba, mi ju uzmemo. Ali, zamislite samo, koliko je te procesorske snage neupotrebljeno. Ajmo dalje. Što je grid?. Grid je mreža. Mreža računala koji svoju neiskorištenu snagu troše da bi izračunali mali dio nekakavog modela koji će čovječanstvu pomoći da bolje razumije rak, AIDS i slične boleštine i eventualno pronađe lijek. Ogroman i stravično skup komjuter je potreban da se izračuna model DNA. Međutim, kad bi svi mali kompjuteri svijeta izračunali mali dio tog modela pa to poslali na jedno mjesto koje bi te izračune ujedinilo, vrlo brzo bi dobili taj željeni model. Postoji mali programčić koji kuži kad vi ništa ne radite na pc-u. On se upali i računa. Kad vi počnete nešto raditi, on se ugasi i vi radite normalno kao da njega nema. Vi se maknete, on nastavi. Kad izračuna dio koji je dobio za napraviti, pošalje ga u lab kad se vi spojite na net. Simple as that. Moje računalo trenutno računa nešto u vezi sa AIDS-om. Više o gridu pročitajte na www.grid.org a programčić možete skinuti ovdje http://www.grid.org/download/gold/download.htm Kad jednom pronađu lijek protiv side ili raka, isti će SIGURNO biti jeftiniji i dostupniji, ako u njegovu cijenu ne bude ukalkulirana cijena one ogromne komjputorčine - kompjutorčinA (množina).

- 14:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.11.2005., nedjelja

Tko zna, zna!

Žali se moja rodica, inače profesorica u jednoj zagrebačkoj gimanziji da su djeca koma. Svaka generacija je sve gora i gora i nezna što će s njima. Dođu djeca iz kojekave selendre sa odličnim ocjenama, a onda ispadne da su sve šupljeglavci. Još ju i roditelji pozivaju na red da kako je njihovo dijete prije godinu dana bilo odlikaš, a sada se jedva provlači. Postoji jednostavan lijek za to. Taj lijek se zove ispit za roditelje. Vremena se mijenjaju , djeca se mijenjaju, a škole i načini učenja ostaju više manje isti. Škoje bi trebale napraviti jednostavan test sa pitanjima i odgovorima. Pitanja trebaju biti jednostavna, iz opće kulture, praktična i razumljiva roditeljima. Tj, odgovore na ta pitanja bi roditelji trebali znati. Ispit bi se polagao doma, pred roditeljima. Djete bi dobilo pitanja na koja mora odgovoriti, a ispit bi ocjenjivali roditelji i to prema odgovorima koje su dobili. Ovom jednostavnom metodom bi se roditelj uvjerio da je njegovo dijete totalna neznalica ili pak stvarno wunderkind. Nastavnike bi se oslobodilo neprestanog prozivanja od strane nezadovoljnih roditelja. Druga stvar o kojoj smo diskutirali je ta da djeca ne znaju nabrojiti planete sunčevog sustava. Iskreno nebih ni ja znao da nam moj pokojni profesor Labmaša nije pokazao tehniku kako da ih se zapamti. Da me netko probudi u 5 ujutro nakon divlje noći ja bi ih znao sve kao od šale. Zašto? Zato što sam zapamtio dvije ključne riječi "mevezema jusaune +". Mi smo samo trebali zapamtiti te dvije riječi. MErkur, VEnera, ZEmlja, MArs, JUpiter, SAturn, Uran, NEptun + PLuton. Jednostavno. Nikad ih neću zaboraviti i ZNAM da ih ZNAM po redu. Na taj način treba učiti djecu, a ne da bubaju planete napamet bez ikakvog reda i poretka. Nikad ih neće zapamtiti linerano. Možda neka i hoće, ali na ovaj način će ih zapamtiti svi. Koje države su graničile sa bivšom Jugom. ? Postojala je jednostavna formula. Juga je bila okružena BRIGAMA. Koji debil nebi znao nabrojiti te države? Slike, neobične riječi, asocijacije i zapravo bilo što neobično što nas asocira na neku stvar. To je ključ uspješnog učenja i podučavanja. A ne naučite sve od stranice 36 do stranice 48. Do sutra. Ništa od takvog učenja. Učenje mora biti zabavno da bi ga djeca prihvatila. Eto toliko od mene.

- 22:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.11.2005., utorak

Zagreb večeras, a u srcu mome otok

- 22:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.11.2005., nedjelja

20000 kokica u kutiji žigica

Ja ne volim vegetarijansku hranu. To mi je kao da jedem travu. Ja ju ne mrzim jer me moj stari učio da ne mrzim nikoga i ništa. Možeš i imaš pravo nešto ne voljeti , ali ništa ne smiješ mrziti. Mržnja te sputava. Moj stari ne mrzi Srbe, ali ih ne voli. Kad se samo sjetim svih njegovih pokušaja da me što više udalji od svega što je srpsko. Kao klincima, nije nam dao gledati "Bolji život". Koliko god je mogao me udaljavao od stripova sa srpskim prevodima. A najuporniji je bio u uvjeravanjima da su neke riječi srpske i da mi u hrvatskom jeziku imamo "prekrasnih" riječi koje polako zaboravljamo. Pizdio je na sve i svakoga kad smo učili ćirilcu. Jedan primjer - u dalmaciji prije 15 godina, tenisice su se zvale "patike". Svi su govorili patike. Ja nisam pred njim. Jer bi on dobivao slom živaca. Ma kakve patike - da te nisam čuo. To su tenisice. Nedjeljom su bili dnevnici iz drugih tv centara. To se nije gledalo jer nije htio da mi slušamo budalaštine tipa "more na Jadranu" (jadranu sa dugim a) - malo do umereno talasasto. No najviše je ludio zbog šibica. Nisu šibice nego žigice. Šibice su srpska riječ, a mi Hrvati imamo prekrasnu riješ za to. To su žigice. Onda bi objašnjavao zašto su to žigice, a ne šibice. Zato što se njima nešto užge. Slom živaca bi imao kad smo čitali Andresenovu bajku - Djevojčica sa "šibicama". Odmah je gledao tko je izdavač knjige i tko ju je lektorirao te govorio da pojma nemaju. Čak se i mater tome smijala. Pa svi govore šibice. Što daviš dicu? Nama je to bilo smiješno. Ta njegova borba protiv srbizama. Svaki put. Svaki put kad bi netko rekao šibice on bi ispravljao. Ponekad smo namjerno govorili šibice samo da nas on ispravlja. Sinoć navečer odem u dućan po kokice. Prije toga objašnjavam Fjokici koja je izjavila da ne voli čitati, da je moja najdraža knjiga iz djetinjstva bila "20000 molja pod morem". Ja sam, kako klinac, znao ispeći dvije teće kokica, uzeti Julesa i s njim satima istraživati podmorski svijet, proživljavati te opasnosti i avanture, zamišljati da sam član posade Nautilusa itd. Pokušavam joj dočarati čaroliju knjige i navesti ju da počne čitati. Evo otići ću u dućan po kokice. Ulazim u dućan i tražim kokice. Nema. Sad moram do konzuma, a nemam cigareta. Dajte mi samo ronhil i žigice. I dobijem Ronhil i žigice na kojima piše "ŽIGICE". Evo došao je moj stari na svoje. Nakon 60 godina koje je proživio u svom mraku i strahu od srbizama, neshvaćen od okoline i sprdan od obitelji zbog svojih uvjerenja. Stari, čestitam ti na tvojoj dosljednosti. Pravi si.

- 09:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

10.11.2005., četvrtak

Što nas to usmjeri?