Nego, malo prelistavam knjigu svog djetinjstva i mladosti i gledam gdje sam sad. Također čitam knjige djetinjstva i mladosti mojih frendova. Kakvi smo bili i gdje smo sad.
Početak srednje škole. Jebenti što smo uživali. Išli smo u gimanziju i bili djeca uzornih roditelja. Sve sami direktori, diplingovi, doktori, profešuri itd. Nije bilo lako biti dijete takvih roditelja. Morali smo doma biti dobri. Morali smo imati dobre ocjene.U većini smo bili vrlo dobri učenici. Sve one stvari koje nisu dobre i koje, kao "mi ne radimo" radili smo poskrivečki. Prije ulaska u kuću mazali smo prste žvakama da ne smrde po duvanu. Popili bi samo jedno pivo jer nemožeš doma doći pijan. Pazili smo na te stvari. Sjećam se triske i predike kad sam izjavio da sam popio dvije pive. - Što si bio toliko ŽEDAN?
I tako je većina nas iz gimnazije, nakon svršetka iste, pobjegla u Zagreb. Velika većina pozavršavala fakultete, zaposlila se. Neki su dobili dobar posao u Zadru pa rade tamo. Neki su u Zagrebu, a za neke se nezna gdje su po bijelome svijetu.
Jedan od nas nije pušio, nije pio, nije se drogirao, ali je uvijek sudjelovao u zajedničkim zafrkavanjima. Odlikaš, faks u roku, odmah posao. Nakon par godina rada on je sada faca u svom poslu, diže velike novce, radi sve manje, a savjetuje sve više. Super mu je.
Mi ostali koji smo pušili, pili i drogirali se, uza sve to smo ipak napravili nešto u svom životu, ali ipak ne toliko kao ovaj gornji. Sada kad mi pričamo o tome slažemo se u tome da nismo pretjerivali u "nedozvoljenim stvarima" iz straha i poštovanja prema roditeljima.
Idemo sad do kvarta.
U kvartu smo bili miješani. Ovo miješani, mislim na različite škole koje smo polazili.
Ta ekipa je išla u ekonomsku, pomorsku, tehničku, turističku, obrtničku itd školu. I tamo smo radili čuda i gluposti. Oni su uvijek imali nekakvih problema u školi i slabije ocjene. Oni su pušili travu svaki dan, oni su pili po više piva i pijani dolazili doma, što mi nismo mogli ni sanjati. Njima su majke ispod kreveta pripremale kadine (lavore) s vodom i šugamane uz uzglavlje da kad dođu pijani doma ne rigaju po sobi nego u kadin i da se onda obrišu pripremljenim šugamanom. To je meni bilo neshvatljivo. Mene bi stari složio sa zemljom da sam takav došao doma.
I tako danas pričam sa tim dečkima. Većina njih je bez posla ili imaju neki usrani posao kojeg ne vole. I sami kažu da im je život u kurcu. Vise po kafićima i kladionicama. Neznaju kako dalje. Zabijeni u nepokretnost. Bezidejni. I dalje smo mi odlični frendovi, ali život nas je podijelio.
Glavno pitanje je zašto?
Što je to zbog čega naš "wunderkind" ima potpuno sređen život, većina gimnazijalaca je na dobrom putu da potpuno sredi život, a velika većina ovih koji nisu išli u gimnaziju, po vlastitom priznanju, ima život u kurcu?
Obrazovanje, roditelji, profesori, rat, ocjene, sreća .......?
Što je uzrokovalo takav razvoj naših života?
Post je objavljen 10.11.2005. u 15:09 sati.