Marketing
20000 kokica u kutiji žigica
Ja ne volim vegetarijansku hranu. To mi je kao da jedem travu. Ja ju ne mrzim jer me moj stari učio da ne mrzim nikoga i ništa. Možeš i imaš pravo nešto ne voljeti , ali ništa ne smiješ mrziti. Mržnja te sputava.
Moj stari ne mrzi Srbe, ali ih ne voli. Kad se samo sjetim svih njegovih pokušaja da me što više udalji od svega što je srpsko. Kao klincima, nije nam dao gledati "Bolji život". Koliko god je mogao me udaljavao od stripova sa srpskim prevodima. A najuporniji je bio u uvjeravanjima da su neke riječi srpske i da mi u hrvatskom jeziku imamo "prekrasnih" riječi koje polako zaboravljamo. Pizdio je na sve i svakoga kad smo učili ćirilcu. Jedan primjer - u dalmaciji prije 15 godina, tenisice su se zvale "patike". Svi su govorili patike. Ja nisam pred njim. Jer bi on dobivao slom živaca. Ma kakve patike - da te nisam čuo. To su tenisice.
Nedjeljom su bili dnevnici iz drugih tv centara. To se nije gledalo jer nije htio da mi slušamo budalaštine tipa "more na Jadranu" (jadranu sa dugim a) - malo do umereno talasasto.
No najviše je ludio zbog šibica. Nisu šibice nego žigice. Šibice su srpska riječ, a mi Hrvati imamo prekrasnu riješ za to. To su žigice. Onda bi objašnjavao zašto su to žigice, a ne šibice. Zato što se njima nešto užge. Slom živaca bi imao kad smo čitali Andresenovu bajku - Djevojčica sa "šibicama". Odmah je gledao tko je izdavač knjige i tko ju je lektorirao te govorio da pojma nemaju. Čak se i mater tome smijala. Pa svi govore šibice. Što daviš dicu? Nama je to bilo smiješno. Ta njegova borba protiv srbizama. Svaki put. Svaki put kad bi netko rekao šibice on bi ispravljao. Ponekad smo namjerno govorili šibice samo da nas on ispravlja.
Sinoć navečer odem u dućan po kokice. Prije toga objašnjavam Fjokici koja je izjavila da ne voli čitati, da je moja najdraža knjiga iz djetinjstva bila "20000 molja pod morem". Ja sam, kako klinac, znao ispeći dvije teće kokica, uzeti Julesa i s njim satima istraživati podmorski svijet, proživljavati te opasnosti i avanture, zamišljati da sam član posade Nautilusa itd. Pokušavam joj dočarati čaroliju knjige i navesti ju da počne čitati. Evo otići ću u dućan po kokice.
Ulazim u dućan i tražim kokice. Nema.
Sad moram do konzuma, a nemam cigareta.
Dajte mi samo ronhil i žigice.
I dobijem Ronhil i žigice na kojima piše "ŽIGICE".
Evo došao je moj stari na svoje. Nakon 60 godina koje je proživio u svom mraku i strahu od srbizama, neshvaćen od okoline i sprdan od obitelji zbog svojih uvjerenja.
Stari, čestitam ti na tvojoj dosljednosti. Pravi si.
Post je objavljen 13.11.2005. u 09:46 sati.