29.10.2005., subota
Ode post u vražju mater.
Pisao sam post o današnjem danu. Uglavnom, sve se vrtilo oko toga da sam svakodnevno okružen kompjutorima, serverima, aplikacijama, bazama, mobitelima, dvd plejerima itd. Danas do 14 sati sam opet bio okružem tim stvarima, a poslije sam otišao kod šogora postavljati pločice!!! I u postu sam se raspisao o tome kako sam se dobro odmorio postavljajući pločice. Da je to zapravo bio odmor za moj mozak. Brusilica, ljepilo, mišanje tog ljepila, razbijanje pločica. Opuštanje. Filozofiranje o budućim arheolozima koji će pronaći te naše pločice. Itd, itd. Post je bio vrlo detaljan i zanimljiv. Poanta, da je fizički rad, meni, zapravo odmor je vjerno dočarana. Međutim moja se draga odlučila peglati. A osigurač je bio star i slab. Uključila je peglu i u cijeloj sobi je nestalo struje. Nestao je naime i taj moj post i fakat mi se neda ponovno to pisati. Uglavnom, bio sam zasran ljepilom za pločice , prašinom od rezanja pločica i odmorio sam se. A sad se idem naspavati. Laku noć.
E, i odite na pomoz.blog.hr
To je must.
|
- 22:26 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
23.10.2005., nedjelja
Zašto smo tu?
Shvatio sam. Ja sada ZNAM.
- Draga, hoćemo li? Hopa cupa?!?
- Ma znaš šta, bi ja, ali mi tijelo neće. Znaš ono kad nisi raspoložen. E, ja sad nisam raspoložena za sex.
- Dobro, dušo ! – legnem kraj nje mazno.
- Oćeš mi onda popušiti?
Ona se mlohavo opusti. Ljubim ju od vrha brade uz vilicu prema ušima. Svaki poljubac je snažan i pod mojim usnama , vrlo jasno osjećam kako joj izgleda vilična kost. Ljubim ju polako da točno skeniram taj dio kosti. Do uha pa nazad prema bradi. Pa opet pa opet. Zatvorenim očima gledam rengenski snimak svoje drage. Senzori na usnama prenose sliku njenih kostiju u moj mozak.
- Točno si mogu predočiti izgled tvoje vilice. – kažem joj nježno.
- Da? – Daj, zamisli , tu u nama su kosti, a mi ih uopće nismo "svjesni".
- Ahha, i tamo neki organi rade unutar našeg tijela. – odgovorom mazeći joj trbuščić.
- I rade, vrhunski rade svoj posao za nas. Ono, bubrezi, jetra, pluća, mozak. Sve savršeno funkcionira.
- Da! Rade, a mi nismo "svjesni" da oni rade za nas!!
- Zašto oni rade? Bi li mi radili ko konji za nekoga, a da njega boli kurac što Mi to zapravo radimo. Samo nam baca neku hranu (loše sendviče, mast, ulje, itd), tek toliko da preživimo. A mi i dalje zadovoljno radimo da bi njemu bilo, ne isto, nego sve bolje!!
- Zašto, oni to rade? Zašto? Zašto smo i mi tu??? U svemiru???
- Da bi se mi mogli karati!!!!! – uzviknem slavodobitno. Jeeeee!!!
Tajna života je razotkrivena.
U, ovo je dobro!. Moram napisati post.
P.S.
Ili smo samo tu da kažemo:
PA DOBRO ANDRELONE "ŠTO JE OVO, ZA BOGA MILOGA"?????????
|
- 23:46 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
17.10.2005., ponedjeljak
Precjednik kokolo
E ono su nekidan bili ti prjecjednici kod nas. Evo kako je to izgledalo. Ujutro sam bio pripremljen na totlani kaos u prometu. I sve smišljam kako doskočiti tom problemu, smišljam alternativne pravce, kadli uleti moja draga sa zahtjevom da je vozim negdje što nije u mojoj već isplaniranoj ruti. Uz skidanje bogova sa nebesa da jeli ona normalna i sve što uz to ide krenemo prema savskom mostu, a ono nikoga na cesti. Samo par auta. Do jaja, nikad ovako prezan grad ujutro. Super. Trebali bi ovi precjednikovci dolaziti svaki dan. ostavim dragu i krenem na posal. Oko podne sam morao ići iz firme , a taman je žena prolazila pa reko ajde odvešću te doma. Tek što ću se uključiti na miramarsku kad mi se isprječi štrumf na motoru.
Pokaže mi lizaljku i stoji on tamo cca 30 sekundi i krene dalje. Prođe još jedan motor pa neki auti pa za njima krenem i ja. Vozeći 100 metara iza kolone stižemo na onaj srednji most iznad Save kojem neznam i ne želim znati ime jer mi ga je fora zvati "Srednji most" kadli me sustinge kolona crnih audija. Bezobrazno arogantni pripadnik zločinačke orga... pardon, tajne službe maše mi onom kuhačom kroz prozor. U samom tom mahanju se vidi koliko je frajder bezobrazan. E sad da mu nebi ostao dužan, mašem i ja njemu rukom kroz otvoreni prozor mog metalnog ljubimca. pa mašem nekome u crnom zatamljenom audiju. Žena se dere da nisam normalan, ali ja to već znam pa se ne nerviram. iza mene pandurski motori, vozim se u precjednikoj koloni i mašem kroz prozor. jebem vam mater.
Ostavim ženu gdje treba i krenem kod korisnika. Rješim i tamo što imam i krenem do frenda da mu odnesem nove zahtjeve za izmjenom aplikacije (nevažno). E da, moram još i na neki party večeras stići. Zove žena da je novi Zagren zakrčen i da se sve jedna miće i da krenem odma ako mislim ikad stići. krećem doma, a prometni kaos se osjeća već na Ravnicama. nekako se preko hajnclove dočepam slavonske, a onda skužim za to neće ići. Skrenem nazad prema mup-u, proletim im 80 nasat kroz njihovo dvorište, nazad na hajnclovu i ravno prema onom najnovijem mostu preko save (Domovinski most) koji još nije gotov. Tamo odma skrenenm desno prema džamiji. Drži nedaj, probijem se do folnegovićevog naselja, ali je i tamo već kaos. Onaj semafor na držićevoj je zakrčen i treba doći do njega što prije. Ima tamo neka prečica, ali mi je to zabranjen smjer. A sigurno će me sada štopati, jeah rajt.. po plinu u zabranjeni smjer i izletim ravno na križanje. Po suprotnoj traci se dovezem i uletim ispred onoga što prvi čeka na zeleno. Yeah!!! Uštedio sam bar 30 minuta čekanja. mic po mic preko onog trećeg mosta u nastavku Držičeve dovučem se do izlaza prema bundeku, zapruđu ili jakuševcu, ovisi kao idete. Ja sam izabrao Zapruđe, otišao skorz gore do avenije Dubrovnik i parkirao sa strane. Pinklec na rame i pjehe doma. Imam jedno 10 minuta. Bar ću se razgibati. Tamo sam sreo jedan Kišobran. Pozdrav kišobranu. I onda sam primjetio da ljudi hodaju. Da na ulici ima puno ljudi koji hodaju. To mi je super slika. Ko ono na zadarskom mostu i u samom gradu. Pun ljudi. Super.....
nastavlja se......
|
- 14:04 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
09.10.2005., nedjelja
Zna li itko Mudrinića?
Još nemamo internet.
A ovisni smo o njemu. Navečer, nakon orgazma, tresem se kao šiba jer mi još fali doza emaila i firefoksa.
Mito i korupcija u HT-u mi ne prolaze.
Ili se svi boje za svoj posao pa neće urgirati ili im ja nisam više drag.
Mislim da je ipak ovo prvo.
Ili mi i poznanici hoće izvuć lovu za uslugu?????????
Jesam li ja tebi tražio lovu kad si ti trebao nešto ispod šanka?????
Ono, debilu, reci koju lijepu riječ za mene da mi dođu staviti taj jebeni ADSL.
Imaju OSKARA iliti neki jebeni program koji ne dozvoljava urgiranje. Sve po peesu.
Baš me zanima dali je taj oskar relevantan ako npr Mudrinić drekne:
"Dajte više Kokolu instalirajte taj ADSL!!!!!"
Znam krive ljude.
Mito i korupcija su prošlost za one koji neznaju Mudrinića.
Zna li itko Mudrinića?
HOĆU INTERNET!!!!!!!!!!!!!!
|
- 12:03 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
