Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
nedjelja, 15.11.2015.
Pametni zub
|
Primjećujem kako od povratka na blog nisam više ona stara. Ne pišem toliko često kao prije, čitam brzinski (najviše do tri skrolanja) a komentirati mi se najčešće neda. Nekada ne znam što bi napisala, recimo kada pročitam pjesmu ili priču koja je zatvorena cjelina za sebe i moj komentar "divno", "krasno", "lijepo" ili nešto slično sve bi samo pokvario. A ovako onaj netko ni ne zna da sam kod njega bila. Onda si mislim, kad mi se već neda komentirati (ili ne znam reći ništa pametno) bilo bi zgodno kad bi na blogu postojali gumbići koje bi po potrebi stisla. Nešto kao lajk na fejsbuku, samo što meni nije dovoljno imati tipku za svidjanje. Da se mene pita, a ne pita me se, uvela bi barem slijedeće opcije ispod svakog posta, kako bi se naliti čistog vina (a može i piva): 1. svidja mi se (kad mi se stvarno nešto svidja) 2. ne svidja mi se (kada mi se nešto uopće ne dopada) 3. ide mi na kurac (kada mi pojedinačni post ide na kuki) 4. ideš mi na kurac (kada mi lagano svi nečiji postovi idu na kuki) 5. zar opet? (kada mi je konkretna osoba draga ili simpatična ali se toliko uhvati neke teme da po njoj jaše danima...tjednima...mjesecima...) 6. vidjela (opcionalno : primila na znanje; opcionalno : ovo ću ti zapamtiti i vratiti prvom prilikom, pazi se!) 7. vidjela, možda se i slažem, možda ne, dva su možda (značenje : zapravo sam samo jebeno lijena napisati par riječi) 8. no comment (nikad ne bih pomislila da ćeš napisati nesto takvo, zgrožena sam, iznenadjena i uvrijedjena) 9. aha! (tu sam te čekala, znala sam da ne možeš biti tako fin/a, drag/a i korektan/na kao sto si se prikazivao/la) 10. jebeš sve, ajmo na pivo! (upotrebljivo samo kod dobrih poznanika u stvarnom životu). Ovo pišem pod utjecajem tableta protiv bolova koje uzimam nakon vadjenja umnjaka od pred neki dan. Nadala sam se kako ću vadjenjem spomenutog pametnog zuba barem malo poglupiti, što se nažalost nije dogodilo. I sam zubar se, mučeći se mojom osmicom gore lijevo koja se nikako nije dala van, našalio : "Vi stvarno ustrajete na svojoj mudrosti!". Sad sam ista kao i prije, samo mi zuji u lijevom uhu. Čujem stalni "zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz" kojem se mijenjaju frekvencije. Doktor kaže da je to vjerojatno zato jer sam morala držati usta širom otvorena dobrih 45 minuta i da bi trebalo proći najkasnije za par dana. Nisam mu htjela objašnjavati kako ni inače nije baš da držim gubicu zatvorenom pa da zato malo dvojim u njegovu dijagnozu. A možda taj zzzzzzzzzzzzz i nije tako loš, sad manje čujem muža kako hrče. Zapravo, ovo bi mogao biti početak jednog divnog prijateljstva. Zzzzzzzzzzzzzzzz i ja, prijatelja dva. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Krajnje bistrog uma Zeleni Zub se ne razlikuje mnogo od svojih prijatelja Mandraka, Fantoma i Betmena, svestan svoje supermoći Zeleni Zub poseduje istančan smisao za humor kojim izbezumljuje svoje protivnike. (Disciplina kičme : Zeleni Zub) |
- 21:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||