Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
srijeda, 04.11.2015.
Sreća kad se uveća
 Jednim osmijehom ti puniš me i daješ snage mi da ustanem ujutro kada je vani mračan dan kao prikovan za prozore slika što tjednima se ne miče ujesen ko da je ljeto bilo san ulaziš mi u svijet kao vatromet i daješ svemu neki smisao i ime strah me da nas ne stigne Ovaj grad a ti mi kažeš ma ne brini se navuci zastore, isključi svijet barem za nas moramo se maknuti ili ćemo usahnuti a ti me uspravljaš onako ko što znaš samo ti (Hladno pivo : Jednim osmjehom) Apdejt uz fotografiju Sreća je subjektivni osjećaj koji nestaje onog trena kada se primimo fotoaparata kako bi ga drugima opisali, zato ovaj natječaj uopće nije lak kao što se čini. Sreća je kada imaš svoju Fikretu koja uvijek stoji tu negdje izmedju tebe i dna. Sreća je prolazna kao vrećica gumenih medvjedića, kad je konačno pronadješ može nestati u trenu. Sreća nije u ostvarenju velikih želja nego u malim slatkim detaljima. Toliko od mene o sreći. |
- 21:23 - Komentari (31) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||