Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.
(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)
Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net
Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
ponedjeljak, 02.11.2015.
Zeleno sranje
Bilo je nedavno neke rasprave o špinatu kod Lionice i tako se prošlog petka sjetih već zaboravljenog pakiranja u dubokom i ideja koje sam pokupila negdje po netu kako ga iskoristiti a da nije ono klasično "špinat - jaja - kuhani krumpir" izdanje.
Sin inače toliko obožava špinat da ga od milja naziva "ono zeleno sranje", pa ako ga spremam onda onih dana kada njega slučajno nema kod kuće.
Pašta š(pin)uta :P
Inače sam naučena sve kuhati "od djuture" ilitiga odokativno pa ćete od mene teško dobiti pošten recept. Prava kuharica ionako treba samo ideju a ostalo već smiksa sama do zadovoljavajućeg (čitaj : barem jestivog) rezultata.
Guglajući po kojekakvim kulinarikama pokupila sam par recepata i od njih složila svoje okruglice od špinata.
Princip je sličan kao kod knedli sa šljivama : skuhati krompir, pasirati ga (ja to radim štapnim mikserom), smjesi dodati ocijedjeni špinat (koji ste prije pustili otopiti) i jedno jaje (možda i dva, ne sjećam se više), sve skupa još jednom skupa ispasirati.
Začiniti s malo soli i papra.
Ako imate mačka, provjeriti da li i dalje spava snom nepopravljive ljenčine,
ako nemate, preskočiti ovaj korak.
Na žlici ulja popržiti glavicu - dvije sitno isjeckanog luka, dodati slaninu narezanu na male kockice.
Sve skupa dodati smjesi krumpira i špinata pa dodavati brašno i/ili prezlu (ja sam dodala šaku prezle pa onda brašno) i gnječiti/miješati dok smjesa nije toliko kompaktna da se od nje mogu raditi kuglice veličine loptice za stolni tenis ili kuglice sladoleda. Dobro je smjesu ostaviti pola sata u frižideru pa onda raditi kuglice (ja sam zaboravila pa su se lijepile i sve je skupa dosta potrajalo).
Kuglice slagati na tanjur i njih opet staviti u frižider na pola sata (može i u plastičnu posudu pa u duboko pet do deset minuta).
Za to vrijeme zagrijati vodu, dodati joj soli i malo ulja ilio svratiti na fejs ili blog pogledati što se bitnog dogodilo dok vas nije bilo.
Kuglice kuhati dok ne isplivaju na površinu.
Ocijediti.
Kalup za pečenje namazati s malo ulja pa slagati kuglice.
Sve skup preliti smjesom vrhnja za kuhanje i jaja kojoj smo dodali ribani sir i začine po želji.
Dok se to peče na 170-180 stupnjeva pripremiti salatu, može i nju pomiješano sa zelenim sranjem.
Mladim.
Sol, balsamico, bučino ulje.
Promiješati.
Zapravo prije nego se počne s pripremom salate zagrijati gulaš pripremljen dan prije jer je bolji kad odstoji.
Postaviti stol.
Ili još bolje, zamoliti sina da postavi stol.
Ne zaboraviti da se nešto peče u pećnici, inače ćete ostati bez priloga.
Koji je zapravo glavno jelo.
Postaviti na stol i poslikati kako bi mogli sve skupa natrafljati na blog.
Prije jela još jednom provjeriti da nema slučajno dlaka na stolu (znate već čijih).
Dobar vam (nam) tek!
P.S. nakon svega čuditi se kako se 1500 m prsno od srijede uopće ne primjeti.
Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"
Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.