Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
nedjelja, 06.09.2015.
Moja nova ljubav
|
Koliko puta kažemo samima sebi : nikad više? Točno onoliko puta koliko upravo baš to učinimo ponovno. Uvijek sam se rugala blogerima kako su vječito zbog nečega zgroženi. Nekada je naime upravo taj pridjev korišten u svakoj drugoj (ako ne i češće) objavi na naslovnici. Blogerica 1 zgrožena je postupkom službenika na šalteru. Bloger 2 zgrožen je ponašanjem susjeda. Nekoliko blogera zgroženo je komentarima blogera broj 3. Na primjer. I tako u nedogled. A sad sam zgrožena sama nad sobom iz nekoliko razloga. Prvo, popišala sam se samoj sebi na tipkovnicu time što sam propisala nakon skoro tri godine apstinencije uz tek poneki komentar na tudjim blogovima. Ali teško je istjerati blogera iz sebe, nema tog sredstva koje bi umirilo prste kada ih zasvrbi. Drugo, stotinu sam puta rekla samoj sebi da nema šanse da mi ikada neki novi muškarac udje u život ili nedaj blože u stan sa četkicom za zube i tamo ostane, pod uvjetom da recimo muž odseli nekom mladjem modelu ili se ikada rastanemo zbog bilo kakvog drugog razloga. Treće, ako bi se neki novi muškarac na bilo koji način i pojavio u obzir ne dolaze ćelavi, dlakavi niti oni sa zelenim ili plavim očima. Što naravno, drastično smanjuje izbor i mogućnost da mi neka takva smetnja nepotrebno zakomplicira život koji ionako nije baš jednostavan (a uz to je dlakav). Četvrto, kada bi se novi muškarac nekako i pojavio (pod uvjetom da nije ćelav, dlakav, ne namjerava se useliti u stan sa zubnom četkicom) nema šanse da bi mu dopustila da mi se uvuče pod kožu ili da se ne daj blože zaljubim u njega. Peto, kada bi se nekim slučajem i zaljubila u muškarca bez četkice za zube i namjere da se za stalno doseli u moj stan (pod uvjetom da nije ćelav ili dlakav) nema šanse da bi mu bila cijeli dan na raspolaganju kao robinja Isaura dok on smradi po stanu i ni ne trudi se potraziti posao. I onda sam bila slaba i popustila. Prišunjao se tako pokvareno i prefrigano u moj život iako sam se opirala svim silama. Ušao je na prevaru u moj stan a da mu ni muž ni sin nisu zasmetali. Bez četkice za zube (barem u nečemu da sam dosljedna). Dlakav da dlakaviji ne može biti (ajde, dobro, barem nije ćelav). Zelenih očiju. Pun zahtjeva. Leži i smradi po cijeli dan, dok trčim za njim s metlom i usisavačem. I svejedno ga mazohistički obožavam, iako nema šanse da mu to ikada priznam jer bi to poljuljalo image snježne kraljice koji pokušavam izgraditi godinama. Jebiga. Ovdje moja nova ljubav sa svojim "gnjilim" pogledom koji mi govori : ti si u mojoj moći, ti si u mojoj moći, ti si u mojoj moći...  P.S. i naravno, pod šest, sve mi se ovo dogadja samo zato jer sam se cijeli život rugala ljudima koji pričaju o svojim mačkama, psima, dijele njihove slike po blogovima i fejsbucima. Jezik pregrizla. |
- 15:16 - Komentari (18) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||