Krepat, ma ne molat!

Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.

(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)

Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net



Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice

nedjelja, 03.10.2010.

Trolovi :P (fotoreportaža)

Jedna od riječi koja u zadnje vrijeme rijetko zaobilazi postove na blog.hr-u je već svima znani trol.
A tko su zapravo ta bića, kojima se vjerojatno već štuca negdje po skandinavskim šumama u kojima obitavaju?

Dvije godine unatrag, kada su vladala malo bolja vremena, prvomajske smo praznike proveli u Norveškoj.
Kao obožavateljicu Tolkiena, njegovog Gospodara prstenova i Hobita, Norveška me oduševila svojom prirodom i mitologijom.
Već prvi pogled iz aviona na tamne planine, koje se spuštaju do mora i guste crne šume podsjećao je na neke ne tako vesele predjele Medjuzemlja. A znamo da na takvim mjestima obitavaju svakojaka, u najmanju ruku, čuda bića.
Nimalo ne čudi da je skandinavska mitologija tako bogata.

Cijelim putem u mislima mi se vrtila pjesma starih dobrih Beatles-a "Norwegian wood", koja zapravo ni nema nikakve veze sa norveškim šumama. Te roman japanskog pisca Harukija Murakamija, istog naslova.



Glavni bog iliti Bog svih bogova norveške mitolologije Odin, spominje se u literaturi i povijesti pod različitim imenima (valjda bi mu to u današnje vrijeme bili nickovi zubo) : Gangleri, Odinn, Othinn, Vak, Valtam. Bog rata, smrti i znanja.
Najpoznatija je medju njegovim ženama Friga (ovo me jako podsjetilo na "štriga", pa sam zapamtila taj podatak). Odin se, naime, više puta ženio. Jadnik. Zamislite si samo koliko je punica stekao na taj način. Nimalo me ne čudi, da je lik bio podosta nadrkan i konstantno slabe volje, pa trebalo je pobjeći iz tog kokošinjca povremeno, da čovjek/Bog ne poludi. Makar zbrisao u novi rat. I to je bolje, nego slušati stalne prigovore žena i njihovih majki.

Mnogo više od tog zanimljivog podatka, kojeg sam, naravno, interpretirala na svoj način (molim učenike srednjih i osnovnih škola da ovaj post ne koriste kao podlogu za referate o Skandinaviji i njenoj mitologiji - profesori nemaju baš puno razumijevanja za alternativne pristupe) nisam uspjela zapamtiti. Kasnije sam još malo guglala, a tko želi više saznati o tome tko je tu koga i zašto, odgovore će pronaći na slijedećem linku.

Najpoznatiji tamošnji likovi iz bajki i legendi, koji navodno žive po norveškim mrkim šumama su trolovi. Sjećate li se igrice Hugo, znate kako približno izgleda takvo biće, iako je Hugov lik podosta frizirana varijanta trola : stalno nasmijan i ne naročito neugodan u druženju sa ljudima. Pravi norveški trolovi ljude izbjegavaju u širokom luku, ne vole nas baš naročito.
Zašto?
Pa eto, po njihovim smo standardima ljepote ružni. I smrdimo.
Samo još jedan od dokaza da je ljepota ovisna jednio od očiju promatrača.

Trolove ljepotane pogledajte na slijedećim slikama. Fotografije su napravljene na dnevnoj svjetlosti i lako se meni s njima zezati u to doba dana. Po noći se ovi stvorovi spuštaju iz šuma i sa brda, a ljude, koji im zasmrde po putu, bacaju u mora i jezera. One, malo sretnije ruke, samo će gadjati kamenjem.
Noću nismo otišli u šetnju. Pustimo sada da li su samo legende ili ne. Bolje se s takvim stvorovima ne zafrkavati.

Ovako ni ne izgleda tako gadno, vjerojatno nas želi dobiti na svoju stranu, a onda - Buć u more!:




Kad već ima takvu nosinu, šteta bi bilo ne povući ga malo za nos. Po danu, naravno.




I trolovi imaju dječicu. Slatki mali trolčić...



Ovaj se u to vrijeme pripremao za evropsko prvenstvo u nogometu.



Jedan kojeg smo prošvercali sa sobom i sad nam čuva čačkalice.



Skijaš, koji me facom spominja na nekoga, ali se zbog Alzheimera nikako ne mogu sjetiti na koga....ne znam samo da li zbog tako lijepog nosa ili zbog klempavih ušiju.




P.S. slike su preuzete sa moj slovenskog bloga, pa mi se nije dalo popratni tekst prevoditi na hrvatski.



- 10:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31



Književne anegdote Daniila Harmsa:

Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"


Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.