Krepat, ma ne molat!

Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.

(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)

Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net



Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice

utorak, 30.11.2010.

Eros 4 me

Kao što sam jučer obećala, slijedi kratka fotoreportaža sa Prvog hrvatskog sajma erotike 4 you, održanog od 26. do 28.11. ove godine u Zagrebu.



Na početku moram upozoriti kako sadržaj ovog posta nije primjeren mladjima od 18 godina. Da li će klinci škicnuti unutra ili ne, morati će voditi računa sami roditelji. Drugog načina zaštite ćudoredja ne vidim, iako za moje osobne pojmove puno očitije stvari mladi gledatelji mogu svakodnevno vidjeti servirano u sklopu dnevnih emisija na našim TV programima (izmedju ostalog baš je jučer oko sedam navečer na jednom od komercijalnih programa išla reportaža o ovom sajmu).



Za vrijeme našeg posjeta sajmu, Čipi je dan provodio na after birthday party-ju moje prijateljice iz Krškog. Nismo mu ni rekli kamo idemo, ali je skužio preko svih onih najava koje su se motale po televiziji. Na povratku je pitao samo kako je bilo, a kad sam spomenula tete koje su izvodile striptiz, rekao je samo kratko : znam šta je to, vidio sam na televiziji.



E sad, sudeći po stričekima okupljenima na sajmu, a čiji su se jezici vukli po podu od slinjenja, čini mi se da oni nisu gledali poznati hit bivše družice Bruce Willisa.



Tete su nam brzo dosadile, na štandovima sa seksi pomagalima nije bilo bog zna što za vidjeti, a mondurice francuske sobarice i seksi medicinske sestre nude se samo u veličinama za one koje su sise i dupe zaboravile doma, pa smo se okrenuli nekim drugim radostima.

U tekućem



i krutom agregatnom stanju...



Ovaj je stvarno malo pretjeran u svim smjerovima. Ali je zato kita ubojita. I kamenita.
Ne bih imala ništa protiv da ga imam doma, svakog ga dana pogladim i kažem mu : ja ću te maziti i paziti i zvat ću te mali moj slatki Darkić.

Ne bi se bunila ni kada bi mi bolja trećina kupila kakvu krpicu po narudžbi u trgovini namijenjenoj gothic fetišistima. Iako je meni to više onako fora jer me prisjeća nekih darkerskih dana, nego što bi me takav stil seksualno uzbudjivao.
A u ovakvim potpeticama najkasnije za pet sekundi slomila bi nogu na dva mjesta. Ako bi uopće i uspjela ustati.



Nekoliko odorica u kojima je definitivno teško doći do zraka...



Kako bi sajam dobio i malo umjetničkog štiha, pobrinuo se Dave Castle svojim crtežima, za koje sam prvi moment pomislila kako je riječ o crno bijelim fotografijama.



Više o ovom umjetniku možete saznati na slijedećem LINKU.
Iako vas moram odmah upozoriti kako originalne slike stanu približno kao dvije prosječne plaće u Hrvatskoj. Zato i ne čudi da se nije puno ljudi motalo u njegovoj blizini.



Dok smo tako u pauzi razgledavanja maznuli svatko po jedan cheese, na maloj se sceni nije dogodilo ništa novo.
Tek još jedna teta u prolazu, koja razbacuje odjeću uokolo.



Žene su kao i uvijek ostale prikraćene. Stričeka koji bi bacili kakav striptiz, bilo je tek u tragovima. A kako ih je bilo malo, onda sam ovog jadnika pljusnula po riti. Zbog onih uludo bačenih 75 kuna, koliko je stala ženska karta za jedan dan posjeta. Za nešto više ni nije. Ionako mu ne stoji kako spada.



Onda se na glavnoj pozornici pojavila Madjarica maskirana u kaubojčicu.



Umjetničko sam joj ime zaboravila i prije no što je završila sa svojim peformansom.



Na moment sam se jako zabrinula za nju. Učinilo mi se kako joj nije baš najbolje, kad se ovako razvalila po podu.



Niti minutu kasnije već je složila pozu male izgubljene djevojčice.
Koja je brala jagode. I nešto je ubode.




Negdje baš dok su se svijetla na pozornici poplavila, u prvi se red gurao nadrkani lik sa ogromnim fotoaparatom.
Kojem je, btw, teta u bijelom umalo pokazala srednji prst nešto kasnije, kad joj se približio sa druge strane pozornice, ponovno gazeći sve pred sobom.



Ovdje već svi nestrpljivo čekaju da teta krene prema kraju svog performansa, jer im pomalo ponestaje prostora u memoriji mobitela.



Manje više to je to. Ništa celulita, za razliku od prije uslikane male scene, no zato silikoni. Bez veze.



A i ono što je vidjeti u donjem dijelu anatomije naše umjetnice samo još jednom dokazuje staru teoriju jednog meni dragog prijatelja, a koja glasi : Ne znam čemu tolika frka oko obične pičke. A koju god da raspakiraš, svaka ima vertikalni prorez.




Sve u svemu, dobro smo se zabavili. Iako za cijenu ulaznice od 100 kuna (muškarci) i 75 kuna (žene) i nije bog zna što ponudjeno. Prosječni seks shop Beathe Uhse u bilo kojoj njemačkoj selendri bogu za ledjima bolje je opremljen od ponude svih štandova na sajmu skupa. A i tamo će vam barem ljubazna i nasmiješena prodavačica (obično malo većih gabarita, valjda zato da vas ne mora biti sram pitati je bilo što, kad već sama izgleda neopterećeno i neiskompleksirano) rado objasniti čenu služi koja spravica. Ako se kojim slučajem pitate o kakvoj je napravi riječ.

Ne mogu suditi o kvaliteti ponudjenog noćnog programa. U nedjelju ga nije ni bilo, sajam je završio sa radom oko 23 sata.
Mi smo se pobrali nakon prvog nastupa na glavnoj pozornici.
Nastup policajca stripera jednostavno nam se nije dalo čekati zbog snijega koji je padao na putu kući.

Nego, kada sam već spomenula ćudoredje i eventualne dušebrižnike koji će možda nahrliti komentiravati pod ovim postom.
Najprije još malo materijala za zgražanje:



A sad, nastavak emitiranja.

Izmedju ostalog, zanimao nas je nastup naše jedine burleskne plesačice, koji je bio najavljen na 17.30., a poznanica je moje frendice. Na kraju nije nastupila. Zašto, saznali smo baš na onom štandu sa gothic odjećom šivanom po mjeri. Zbog članka u jednom od dnevnih listova, ostala je bez posla u dječjem vrtiću, gdje je radila i, koliko mogu čuti, jedna je od rijetkih koja se djecom uistinu i bavi. Ne znam kakve veze ima njezin umjetnički rad u večernjim satima sa odgojem djece. Čak i kada bi bila riječ o striptizu, a nije.
Osim što još jednom dokazuje licemjerje prisutno kod nas na svakom koraku. Svi se jebavaju sa strane, vise po iskricama i smokvama na poslu, ali se uredno zgražaju nad mojim riječnikom na blogu ili zbog nemorala osudjuju žene koje su se usudile zaplesati na ovom provincijskom sajmu.
Jer drugo ni nije.
Uspkrkos svim tim "slavnim" imenima iz porno industrije koja su se pojavila na moment na stageu i pokazala nam onu stvar.
S vertikalnim prorezom.
Niste valjda pomislili drugačije.



Želatina mi je pogodi, di, di
U očima, ma, ma
U očima, ma, ma
Mozak mi, mi se, se totopi, pi, pi
Popij ga, ga, ga
Popij gi, gi, gi
Pička
Iz pičke želatina kao zguslo more slano
Kurac kao kuhača
Pička kao mrva kruva
Pička kao Empajer stejt bilding
Pička kao most na Drini ćuprija
Pička kao kameniti put
Pička kao mits end legends of King Artur end najts of raund tejbl
Pička kao sarma
Pička kao kurac od antilope
A, ne, ne, od anakonde
Pička kao čista duša
Duuuuušaaaaa



- 21:23 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          



Književne anegdote Daniila Harmsa:

Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"


Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.