Sreća što je nogomet top tema pa eto prilike da zaboravimo na unutarnje sukobe, krizu, siromaštvo i političko neslaganje.
Par dana veselja.
Mi nismo nikada na jednoj strani već smo uvijek protiv nekoga.
Takav narod, nakrivo nasađen.
Ali kada kad je lopta u nogama, šansa za gol, svi stisnemo ruke u niskom startu čekamo ono: gooolll.
Zastanite na trenutak između skoka i uzvika…čutite li…čežnju, miris pokošenog snijega, dječji smijeh, razigrane ulice netom nakon kiše, zvuk svjetionika kada brod uplovljava u luku…slike slatke čežnje prožimaju naše biće…i uzvik iz njedara - na istoj frekvenciji povezani sa milion ljudi…
Zgoditak donosi neočekivanu radost.
Ubrzo ju zamjenjuje strepnja…više ne uživamo u igri…nego samo očekujem kraj - bojimo se smrti.
Strah.
Stalno trčimo…tko se više sjeća svoje prve lopte, tenisica za sve prilike - danas je potrošnja bitna.
Što više to bolje.
Dodavanja lijevih i desnih, bočni slažu svoje priče...
Statusa, putovanja, slika previše…a premalo istine.
Zato gledamo tekme -…osjećaj pred…i osjećaj iza.
Ne mogu podcijeniti niti jedan, ali znam da bih radije još jedan onaj koji oduzima dah…I nek` nam domovina opet ponosno diše!
|
