kod.natee

< listopad, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2017 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Ožujak 2015 (1)
Listopad 2014 (7)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Pisati ću ponešto o sebi, životu, politici i gospodarstvu...

Linkovi

12.10.2014., nedjelja

Dan po dan - prođe tjedan

Postoje dani koji po ničemu nisu slični.
Zapravo, svi su na neki način različiti, iako, često kažem; Svi su isti.
Neke samo nazivamo - Promašenim, druge pak - Posebnim.
Uspoređujući jedne i druge, uvijek ćemo se lakše složiti oko onih Mašenih.

Znam se našaliti na svoj račun pa reći da me Roda trebala katapultirati samo nešto sjevernije - ne znači; kako bi bilo onih boljih, možda tek bezbrižniji koji…
Ali, zlu ne trebalo:
- „Teta Malena, drž´ se dužine, ali molim te; sjevernije 48°12´ geografske širine. Ne moraš pri tome žuriti, jer za razliku od ostale Vrste tebe tvoj Klepetan čeka. I to svake godine…“

Uljepšavamo ih različitim obljetnicama, rođendanima, svetcima, kirvajima…dodajemo im posebna značenja kako bi nam bili još shebaniji jer umjesto jedne vrste kolača, pečemo pet i sve to vrtimo u krug dan po dan i prođe godina…dok jednom nekome ne pukne Film.
Obično ženi, koja skupi prnje i reče: - od danas nema ni svetka ni petka, danas su svi dani; Moji.
Onda sva rodbina žaluje, križajući se u čudu, zapravo, radi se o sebičnom brisanju tek par zajedničkih fešti iz kalendara priljepljenog na kuhinji - sigurno jednog dobrog ručka nema više.
Iako, u cijeloj priči, klopu ne treba podcjenjivati.

Sinoć se nasmijah gledajući Ritinu školu u Vidri, mlada frizerka poželjela naučiti znanje…na kraju lijepo zaključila, zašto nema priručnika uz znanje koje je, prav za prav rečeno; bezvrijedno…bez svega ostaloga.
Kimnuh joj potvrdno.
Ona je to shvatila puno prije.

Kompromisa radi, nešto prije, pogledah i Povratak u Oz, dječije filmove redovno pratim, lijepe su slike, dobra glazba, a i Limenko reče: - "Najgore je kad te vlastito srce lupa."
Ni ti mali crtani likovi, nije baš da ne znaju, što na kraju smrda i teške oklope.

Mama peče štrudle sa jabukama, miriši cimet sve do Zagreba…kao i tek uzavrelo mlado vino. Intenzivnije osjetim miris doma kad promatraš iz sigurne daljine.
Ovi dani su ponešto i ljepši pod uvjetom da si se slojevito obukao, jer izlaskom iz kuće, toplinski udar te može trajno zderati.
Ali lijepo je…nakon kiše dođe sunce.
Zakasnilo nam je i ono ove godine. Svi usjevi odavno su izgubili šansu za pravu berbu, gledajući njive iz ove perspektive, još su vidljiviji tragovi šteta.
Tko zna - možda može biti i gore. Rekli su mi, samo nek´ Rat prođe...kako su nas samo prevarili. Svi. Bitke ne prestaju.

Nismo ni mi izdržali poplave.
Slomili smo se ove godine.
Referendumi, izbori, bahaćenje, dualnost u svemu…dani bez perspektive.
Nemirni sni. Besmisleni dani.

E da, bio bi red i pohvaliti se nečim dobrim.
Krenuli su moji dobitci; Jedan moralni. Jedan materijalni. Jedan poslovni. Dakle, matematički gledano: 1 x 1 x 1 x 0 = 0
Tjedni završetak je još uvijek u plusu. Pozitivna Nula.
Kad bi barem taj Jedan posebni dan smekšao tvrda srca, zaželio Onu želju koja ima smisla. Mogla bi to tada biti i jedna čist´ solidna jedinica.

Dani ko´ dani nikamo ne žure, slabo pamte samo dobre stvari…
Danas je nedjelja, dan sedmi, kraj tjednog stvaranja.
Od sutra, brojim ispočetka…Nadam se kako ću pribrojiti i nešto vrijedno, uff, kud´ Nadu sad spomenuh na samom kraju, pa znamo kako Gospođa i nije neka Fina…




- 17:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #