Jutros, na putu do posla sretnem tri dimnjačara.
Naravno, na meni ljetna haljina bez ijednog dugmeta (!?@!).
Zadnji put kada sam srela dva dimnjačara odjednom, položila sam zadnji ispit na faksu i pomislih:'Ipak dimnjačar donosu sreću!'
Poanta: 'Ako se nemaš za što uhvatiti, sreća ti može lako umaći.'
Ali mislim si, tko zna što još nosi dan...
I poslije posla, one moje dvije plavuše i ja, obično, jednom tjedno idemo na ručak, i gle, ideš li u zagrebačke restorane na špici, nemreš u toalet bez šifre...na dugmiću piše 'Open', ali đaba, ne pojavljuje se tipkovnica u koju ćeš utipkati kombinaciju brojeva sa računa.
Poanta druge priče: 'I ako imaš dugme na kojem piše 'open', ne možeš ništa obaviti bez kombinacije'.
I na kraju zaključak: 'Dimnjačari bez dugmeta i špica bez kombinacije su kao usrani život bez sreće!'
|
