knjiznicarkica

30.01.2007., utorak


Čekaonica smrti je i doma!
Spremila sam svoju mamu u Dom za stare i nemoćne ( koji glupi naziv zar nije bilo bolje "dom umirovljenika" kako smo to nekad zvali), zapravo mama se spremila sama nakon što je nekoliko puta, ne zagorio, već potpuno izgorio ručak, nakon nekoliko padova, od kojih je zadnji u kupaonici zamalo završio tragično. I tako se ona jedno jutro spremila, spakirala stvari i ide u dom. To je bio naš dogovor od ranije, kad ona vidi da ne može sama, a ja sam sedam sati na poslu, dom je jedino rješenje.
I sad dolazi osuda okoline : pa u dom, čekaonicu smrti, pa koliko to košta? Kao prvo to nije bilo kakav dom jer znam da ima i takvih. To je dom Japa u Štrigovi, novootvoren, zgrada po svim standardima, sobe prekrasne i zračne. Štrigova je malo mjesto, ali s dvije velike crkve, ( podsjeća na gradiće u Austriji) na krajnjem sjeverozapadu, u Međimurju, nekoliko kilometara od poznatih toplica Sv. Martin. Osoblje je ljubazno i što je najvažnije uvijek prisutno i onim pokretnima, ne samo nepokretnima. Svaka soba ima kupaonicu kakvu bi si poželjeli u svom stanu. Za mnoge je dom kao čekaonica smrti, ali zar čekaonica smrti nije za sve nas i doma? Nije li čitav život čekaonica smrti? U domu ljudi imaju razne sadržaje ali ono što je osnovno redovne lagane obroke, nutricionistički osmišljene, liječničku njegu. Tko to može ponuditi doma?
I onda cijena! Naravno da dom ne može biti besplatan i malo koja mirovina seže do cijene doma, koje su u gradskim domovima ( što je još uvijek "društveni sektor" zbog dotacija) od 2000 do 2500 kn, a u privatnima su od 3000 do 4000 kn pa nadalje.
I sad odkud novac? Da li su vam vaši straci nešto ostavili, kuću, auto, školovali vas. E, sad je prilika da to vratite! Znam da nije lako ali ni njima nije bilo uvijek lako s vama. Vremena su se promijenila, sve ima manje mlađih penzionera koji će ostati kod kuće i paziti na stare roditelje ili unuka koji će preuzeti tu ulogu.
Generacija koja je sada za dom - ljudi stari 80-tak godina, većinom imaju otpor prema takvim mjestima jer su im u svijesti "ubožnice", domovi kakvi su postojali prije 50 godina. Moja pametna mama je iznimka, no znam da drugi imaju velikih problema oko takvog smještaja svojih roditelja. Mnogi starci govore kud bi oni iz svoje kuće, iz te ljepote krcate namještajem, no ne razumiju da to treba održavati, da oni to više ne mogu i da se neko mora i za njih brinuti.
Zanima me kakva su iskustva drugih? Što vi mislite da li ćete dobrovoljno otići u starački dom kad budete imai 80, ako ih uopće doživite? Ja se nadam da hoću i jedno i drugo.
- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.01.2007., ponedjeljak


Pa što ako smo malo deblji, važno da smo sretni!
Praznici za nama, zbrajaju se kile i svi na dijetu! Pune novine dijeta, te jedite prepečenac sa 5 deka posnog sira, te voće u paru, te čarobna juha. Nikakva dijeta neće pomoći, jer ne debljamo se samo od kolača i slastica već i od svojih živčića. Ja to najbolje znam iz osobnog primjera. Kad je čovjek nezadovoljan on jede, što jede, prejeda se! Razdoblja u životu kad mi je bilo najteže uglavnom su se pokazivala na vagi blizu stotke. Danas imam ipak tridesetak kila manje.
Što ako smo malo deblji. Nije svijet propao. Tu su i geni koje ne možemo promijeniti, ali možemo promijeniti svoj stav prema životu. Budimo sretni i zadovoljni. To i nije tako teško postići. Najgore je ostati u nekoj mračnoj situaciji bez posla napr. ( i to sam bila) ili bez partnera ( i to sam bila ) i početi sažaljevati samog sebe. Tada, barem sam ja tako radila, sudbinu u svoje ruke. Sjesti i zamisliti se kako se izvući. Raditi za svoje ciljeve koje dakako treba postaviti. Nije glupo ući u neki multilevel marketing jer mene je to u jednoj situaciji izvuklo. Naučila sam puno o životu i da sve treba gladati s pozitivne strane.Barem tih marketinga ima na izboru na tržištu. Ja sam zahvaljujući jednom takvom poslu završila svoju obiteljsku kuću, kupila stan na moru. Mislite da sam bogata, ne, vrlo prosječna plaća, nisam štedljiv tip i volim si priuštiti štošta.
Naučila sam raditi za svoje želje, uživati u tome i mogu reći da sve ono što sam poželjela i stavila na papir ostavarilo mi se svih ovih zadnjih nekoliko godina, čak i redosljedom koji sam napisala. Dakle, nije teško biti optimista i napisati na papir sve ono što želite. Ja sam primjerice željela kabriolet, čak sam mislila da mi je želja nerealna prije nekoliko godina, no ostavrila se!
Prema tome ne mojte misliti na kile nego na sebe. Sudbinu u ruke, želje na papir i vidjet ćete da se sve događa kao u priči.
- 13:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.