knjiznicarkica

28.02.2007., srijeda


Preživjeti bez love
Svi bi nešto investirali, ulagali, kupovali. S lovom zna svaki bedak, ali umijeće je preživjeti bez love. I ja imam svoje male tajne, ali sad nemam vremena, idem predati poreznu prijavu.
- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.02.2007., ponedjeljak


Novac, kućerine, novac...
Svijet se okreće oko novca. Sve je nekako vezano za novac i kao da ga nikad nema dovoljno. Oni koji se mogu valjati u njemu htjeli bi još više, oni kojima nedostaje za goli život htjeli bi malo više - i tako svima fali!
A gdje smo tu mi? S nekom prosječnom zaradom od 4800 kuna mjesečno svi smo jako, jako siromašni. Po američkim mjerilima to je oko 10 000 dolara godišnje, stvarno mizerna zarada. Ali po tome koliko imamo kuća i stanova , tu smo među najbogatijima! I tu je zamka. Kuće nas čine još siromašnijima. Kako? Jednostavno! Nije dovoljno napraviti kuću s bazenom nego treba zaposliti i čistača bazena, a domaćica za održavanje kuće uz prateće osoblje se podrazumijeva. I tako većina naših ljudi sagradi kuću od 100 do 200 kvadrata, namjesti je, sve naravno na kredit. I tako otplaćuje se kredit ili bolje rečeno krediti, i režije struja, grijanje plin - i odu dvije prosječne plaćice. A za tetu koja čisti - e to više nema! I što onda vlasnicima preostaje nego krpu u ruke svakog dana i čišćenje i održavanje, pa pranje rublja i peglanje, a sve nakon napornog radnog dana. I tako umjesto da uživamo u vlastititm kućama mi smo njihovi robovi!
Kuća ili veći stan predpostavlja da možete platiti nekog za čišćenje i peglanje, a vi da odete na šetnju ili toplice. Nedo bog da vam treba nakon nekoliko godina popravak krovišta ili izolacija podruma. S prosječnim plaćama to je nemoguće. A koliki i "ispodprosječni" imaju svoju kućicu u cvijeću koju ne mogu investicijski održavati. Pa onda imamo i poludovršenih i nikad namještenih stambenih prostora. Kolike su kuće bez fasade, što je nemoguće vidjeti u Evropi, jer tamo ako nemaš love ne možeš ni graditi. A mi bokci s tim svojim stambenim prostorima postajemo samo siromašnijima.
Ja nekako svojih 200 i kusur kvadrata plus okućnica, održavam uz pomoć jedne tete koja je super profesionalka, no čeka me još popravak krovišta ( šindra za koju su garantirali 20 godina nije izdržala ni 15 ) i tko zna što još. Ma jedva čekam da tu kućerinu prodam pred mirovinu i uselim se s dvije oprave u mali 30 kvadratni stan. Kako smo mi tako luda zemlja da mislimo da je nešto važno napraviti vlastitu kuću? "Imati svoji krov nad glavom" - koliko se to puta čuje? Totalna bezvezarija jer ste uz prosječna ili malo veća primanja ulupali svoj život u te zidine u kojima istinski ne uživate.
Moj susjed je , da ne bi upao u kredite, svoju kuću kompletno izgradio sam. Svaka čast. Čak je i rekao da mu se ne isplati negdje biti zaposlen, već da mu se više isplati raditi na vlastitoj kući. I tako uz neke privremene poslove kupuje materijal i mic po mic radi, radi. Upravo sad se sprema na fasadu, sam samcat. I vidim uživa što je sam napravio. No što nakon 20 godina kad se okrene iza sebe: što je radio ništa, gdje je bio, nigdje. A već je 15 prošlo od kad je zakopao prvu lopatu.
Mislim da za kuću, baš da je i poklonjena, treba više od dvije prosječne plaće. Po mojoj računici i našim prilikama ja mislim da bi cca 50 000 kuna mjesečno bila neka ok cifra, što sumnjam da je na susjednom zapadu dovoljno. Imala sam prilike susresti poslovne ljude iz Švicarske čija je mjesečna zarada više nego dvostruka na ovaj iznos a žive tek u polovici kuće s trosobnim stanom, ali lijepo, opušteno, uz kućnu pomoćnicu, vrtlara, šetača psa i sl.

- 14:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.