knjiznicarkica

30.01.2007., utorak


Čekaonica smrti je i doma!
Spremila sam svoju mamu u Dom za stare i nemoćne ( koji glupi naziv zar nije bilo bolje "dom umirovljenika" kako smo to nekad zvali), zapravo mama se spremila sama nakon što je nekoliko puta, ne zagorio, već potpuno izgorio ručak, nakon nekoliko padova, od kojih je zadnji u kupaonici zamalo završio tragično. I tako se ona jedno jutro spremila, spakirala stvari i ide u dom. To je bio naš dogovor od ranije, kad ona vidi da ne može sama, a ja sam sedam sati na poslu, dom je jedino rješenje.
I sad dolazi osuda okoline : pa u dom, čekaonicu smrti, pa koliko to košta? Kao prvo to nije bilo kakav dom jer znam da ima i takvih. To je dom Japa u Štrigovi, novootvoren, zgrada po svim standardima, sobe prekrasne i zračne. Štrigova je malo mjesto, ali s dvije velike crkve, ( podsjeća na gradiće u Austriji) na krajnjem sjeverozapadu, u Međimurju, nekoliko kilometara od poznatih toplica Sv. Martin. Osoblje je ljubazno i što je najvažnije uvijek prisutno i onim pokretnima, ne samo nepokretnima. Svaka soba ima kupaonicu kakvu bi si poželjeli u svom stanu. Za mnoge je dom kao čekaonica smrti, ali zar čekaonica smrti nije za sve nas i doma? Nije li čitav život čekaonica smrti? U domu ljudi imaju razne sadržaje ali ono što je osnovno redovne lagane obroke, nutricionistički osmišljene, liječničku njegu. Tko to može ponuditi doma?
I onda cijena! Naravno da dom ne može biti besplatan i malo koja mirovina seže do cijene doma, koje su u gradskim domovima ( što je još uvijek "društveni sektor" zbog dotacija) od 2000 do 2500 kn, a u privatnima su od 3000 do 4000 kn pa nadalje.
I sad odkud novac? Da li su vam vaši straci nešto ostavili, kuću, auto, školovali vas. E, sad je prilika da to vratite! Znam da nije lako ali ni njima nije bilo uvijek lako s vama. Vremena su se promijenila, sve ima manje mlađih penzionera koji će ostati kod kuće i paziti na stare roditelje ili unuka koji će preuzeti tu ulogu.
Generacija koja je sada za dom - ljudi stari 80-tak godina, većinom imaju otpor prema takvim mjestima jer su im u svijesti "ubožnice", domovi kakvi su postojali prije 50 godina. Moja pametna mama je iznimka, no znam da drugi imaju velikih problema oko takvog smještaja svojih roditelja. Mnogi starci govore kud bi oni iz svoje kuće, iz te ljepote krcate namještajem, no ne razumiju da to treba održavati, da oni to više ne mogu i da se neko mora i za njih brinuti.
Zanima me kakva su iskustva drugih? Što vi mislite da li ćete dobrovoljno otići u starački dom kad budete imai 80, ako ih uopće doživite? Ja se nadam da hoću i jedno i drugo.
- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.