...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...95
|
- O, ne dok ne doznaš cijelu istinu. Satro sam tvojega djeda Jalmarija Nefi Salomona; satro sam Vernu, majku Strahimira Oreba, zmijskim otrovom; bacio sam kamen razbivši Palestrinu glavu da joj se mozak prosuo, a sada si ti na redu, drzniče! - Siđi, Satano, da te satrem bez zmijskog otrova i bez kamena; dovoljna će biti samo oštrica mača onoga kojeg zvaše Makedonac; onoga kojeg zvaše Veliki! Neću te ubiti u ime rimskog carstva, borit ću se s tobom za ime mojega Boga, koji mi je dao pobjedu nad Elijem Sejanom i njegovim gladijatorom. Tako ću se ja, bezbožnik, kockar, zavodnik žena, boriti za čast onoga koga nitko nije vidio u mom naraštaju, koji možda i ne postoji, kako ljudi govore, ali ako ima tebe, onda i njega mora biti! Siđi, Satano, da te satrem! Polaganim korakom Lehi se odmakne, a čovjek, čije su ruke bile vezane, ustane i ukloni se u stranu. Asmodej siđe i reče: - Bori se samo mačem, a dvanaest kamenova ostavi postrani! Samo mačem, kažem! Lehi spusti kožnu vrećicu pored desne noge. Asmodej izvadi mač iz korice, ali oštrica od tog mača bijaše od plamena, modrog i crvenog kao krv, a balčak mu bijaše dug dva pedlja. Mač je bio skoro duplo veći od Lehijevog, pa je svakome moralo biti jasno da ta borba ne može i neće biti ravnopravna. Stali su jedan nasuprot drugome visoko podigavši mačeve koji se dodirnuše u silovitom udarcu. Mač Aleksandrov izdržao je taj udarac Asmodejov, od kojeg je Lehi odletio tri metra unatrag, ali mač iz ruke nije ispustio. Ostao je prikovan za zemlju kao da ga je neka sila prikovala, a onda ga ta ista sila okrenula u zraku tako da je imao puna usta zemlje. Asmodej se smijući narugao: - Žderi zemlju kao što je žderao gladijator Fissana, i proklinji dan kada te majka rodila na obali Jordana. Bilo bi bolje da je kopile utopila, jer tvojih tisuću odabranih legionara gleda kako ždereš zemlju kao krtica. Nažderi se zemlje ilirske.  |
