...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...90
|
Duše mrtvih preklinjale su Gamalijela da zaštiti Lehija od paklenih sila, no ravnoteža se nije smjela narušiti, ni sudbina mijenjati i sve što je imalo biti moralo se ispuniti. Gamalijel je stajao postrani gledajući ljudske stvorove kako urlaju poput zvijeri. Cijela rimska legija bila je na nogama glasno uzvikujući ime novog cezara; cijela se tvrđava tresla od strahovite buke; zvonile su poslagane čaše, od ljudskih urlika; uzvikivala je legija ime novoga cezara udarajući pljoštimice mačevima po metalnom štitu; iz tisuće grla orilo se: - KLA-U-DI-JE - tres - KLA-U-DI-JE - drum -. Nakon desetak minuta urlikanja komandant legije, Lehi Marcijan Jula, dođe na terasu, visoko digne desnu ruku, te poviče grlenim glasom: - Ave tebi, legijo Judejska! - Ave tebi, Lehi Marcijane Jula! - začuje se iz tisuće grla. Lehi je zatim govorio stare političke fraze o tome da će se provesti reforme u cijelom rimskom carstvu. Senat će stati na kraj smutljivcima koji potkradaju, ionako male vojničke plaće; uvesti će se dugo najavljivano životno osiguranje za islužene rimske vojnike i novčana potpora za udovice i siročad; obećao je povlastice pri kupovanju zemljišta i nekretnina; oslobađanje od plaćanja prijevoza morem na carskim lađama; oslobađanje od poreza na zemlju koju će vojnici obrađivati; pravo na udruživanje u zajednice kako bi se u Senatu i Skupštini mogle iznijeti optužbe ili pak pravo na žalbu, pravo na presudu, zaštitu od progona. Bilo je tu još mnogo nerazumljivih regula o oporukama, o pravu nasljedstva; čak su i neki bogovi i njihova svetišta mogli nasljeđivati imanja. Sve je to Lehi Manuel čitao sa svitka, burno pozdravljen od rimskih legionara i nižih zapovjednika, kao i mnogih zanatlija koji su u velikom rimskom garnizonu našli kruh svagdašnji. Bili su to: kotlokrpe, kolari, kovači i potkivači konja, talioci plemenitih metala, kožari i remenari, suknari i krojači, drvodjele u koje spadaju i tesari, popravljači krovova, zidari i još mnogi drugi zanatlije. Rimljani su ih zvali "skljavi", što se nije baš odnosilo na robove, već na ljude različitog porijekla; sve ljudske rase bile su među tim skljavima koji nikada nisu težili nekoj časti, nego su se zadovoljavali time da žive skromnim životom sluge i jedu kruh velikog rimskog carstva. Lehi je dalje govorio o napretku rimskog carstva na polju vanjske politike. Bilo je sklopljeno mnogo novih saveza i mnogi su se gradovi s pokrajinama rado podvrgavali rimskoj vlasti. Jedno takvo uporište, za primjer, bilo je u zemlji Feniciji i velikom gradu Tiru koji je gospodario velikom okolicom i moćnom trgovinom. Tir bijaše na morskoj obali i najvjerniji saveznik rimskog carstva. Ako bi se i cijela Judeja pobunila i digla kao jedan čovjek, ništa ne bi koristilo zato što je zemlja Fenicija bila na samom rubu zemlje Judeje, a zvali su je "Vrata Istoka". Sada Rim gospodari svim morima i svim narodima pretvarajući barbare u lojalne rimske građane. Znao je Lehi pravu istinu, ali ju nije iznosio pred veliku rimsku vojsku. Ta istina bila je vrlo jednostavna: skrivaše se narodi iza naroda tako da su izbjegavali plaćanje poreza, pribjegavali su državnim prevratima i lokalnim ratovima. Smanjujući penzije među narodima, smanjivala se i opasnost od raspada rimskog carstva. Uvijek je bilo lakše naći žrtvenog jarca, optužiti nekog pokrajinskog namjesnika za pronevjeru državnih dobara, nego jasno Rimu reći i uzviknuti: "Dolje rimska tiranija!" Znao je Lehi za preveliku moć pretorijanaca, koji su ubijali careve ako im se prohtjelo. Nikada se moć Elije Sejana ne bi uzdigla nad glavu cezara Tiberija, da nije bilo pretorijanske garde, koja mu je štitila život dokle god je to bilo moguće. Znao je Lehi Manuel da treba mnoge stvari prešutjeti ne iznoseći pred lice javnosti ono što nije bilo poželjno čuti ljudskim ušima; to se samo potiho šaputalo. |
