Knjizevni terorist

petak, 24.03.2006.

Zasto novinari uvijek useru knjizevnost

Nemanja stevan mad max luburic i tako dalje da ne nabrajam sve nickove tog lika jer on ima 99 imena najsvjeziji je primjer kako novinari, kad se prime knjizevnosti, ama bas uvijek useru stvar. jednu prilicno egzaktnu raspravu o fenomenu jergovic odnosno fenomenu telektualac u tranzicijskom kapitalizmu i TAKOZVANOJ liberalnoj demokraciji, s naglaskom na tome da se u jergovicevu slucaju ipak radi o nekoj vrsti pisca i knjizevnog manufakturista, covjek je rasplinuo i defakto zaspamao pa vidim i usput poplasio sve one dobronamjerne citatelje ovog bloga koji su zasutjeli iako je njihov, ma koliko po njegovim arsinima bio inferioran, prilog raspravi mogao donijeti i kakav odgovor, za razliku od njegove nezaustavljive kompulzivne potrebe da svojoj rjecitosti da oduska. naravno da je deplasirano otkrivati o kome se radi jer je u cijeloj prici nevazan kao gradjanska osoba, nego tek kao akter vjecitog promiskuitetnog odnosa novinarstva i knjizevnosti iz kojeg potonja izlazi kao govnima zatrpana, a novinarstvo uglavnom profitira. ne govorim napamet. pogledajte cijelu plejadu novinara koji su postali pisci, pocevsi od jurice pavicica, ante tomica i gordana nuhanovica pa sve do nove knjizevne vedete u liku inace superiornog kolumnista borisa dezulovica, niz nastavi po slobodnoj volji. u zasluge im se obicno upisuje to sto su vratili knjizevnost citateljima. ma nemojte me jebat. zapravo su uveli novinarstvo u knjizevnost i dozlaboga pojednostavili cijelu stvar, prodajuci to kao knjizevnost s velikim k, uz svesrdnu pomoc korporacijskog metropolisa eph, usput potpuno iskorijenivsi misticni i mitopoetski potencijal literature. vise poiesisa ima kod stephena kinga nego kod njih. fak ih je samo definitivno lansirao u fakere, s izuzetkom nuhanovica, kojeg bi bilo humano ukloniti s ekrana jer bismo tako lakse zaboravili taj neuspjeli eksperiment inace relativno vjesto odradjenog projekta. da, spomenuh i dezulovica, jer nedavno sam ponovno procitao slavodobitnicki christkind, pokusavajuci skuziti sto mi to kod tog romana smeta, a sto inace uopce ne primjecujem u dezulovicevim kolumnama u globusu. odgovor na pitanje nazire se u ovom postu. too simple to be brave.

- 02:45 - Komentari (25) - Isprintaj - #