MOJA KRITIKA romana Kazua Ishigura "Blijed pogled na bregove" u "Vijencu"

četvrtak , 28.02.2019.

Na kioscima je
novi broj "Vijenca"
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga

i moja kritika romana
"Blijed pogled na bregove" Kazua Ishigura
(prev. Vladimir Cvetković Sever, Mitopeja, 2018.)

Novi "Vijenac" još donosi:

- razgovor s Ninom Raspudićem
- kolumne Viktora Žmegača, Nives Opačić, Borisa Becka
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Diane Rosandić Živković "Zidoder"
- tekst Petre Miočić o novoj sezoni tribine Književni petak
- tekst Ivane Vilović o književnoj večeri posvećenoj Ranku Marinkoviću
- tekst Strahimira Primorca o romanu Irene Lukšić " Sve o sestri Robina Hooda"
- tekst Josipa Bratulića o knjizi Dubravke Petek "Kuglijeve knjige. Nostalgični hommage knjizi"
- tekst Ive Pranjkovića o knjizi Johna Rogersa Searlea "Govorni činovi"
- tekst Stjepana Damjanovića u počast preminulome jezikislovcu Marku Samardžiji
- tekst Stjepana Kušara o knjizi Heinza Heimsoetha "Šest velikih tema zapadnjačke metafizike"

- te još pregršt tekstova o likovnoj umjetnosti, kazalištu, plesu, filmu, glazbi itd.

Nov broj (23./2018.) časopisa "Europski glasnik"

srijeda , 27.02.2019.

U izdanju Hrvatskog društva pisaca nedavno je izašao novi, 23. broj časopisa Europski glasnik (gl.ur. Dražen Katunarić).

Sadržaj

MARCEL GAUCHET: Vrijeme post-istine
FARID EL MOUJABBER: Posthumanizam: moderni epifenomen dualizma
JAROSLAV PECNIK: Stoljeće Aleksandra Soljženjicina
GEORGES NIVAT: »S druge obale«
BISERKA GOLEŠ GLASNOVIĆ: Poljski duhovni krajolici (aspekt jedne posvećenosti poljskoj kulturnoj antropologiji)
DARIJA ŽILIĆ: Okrajci s rubova ekrana [zapisi]
MIRJANA DUGANDŽIJA: Proleterski duh njihove ljubavi; Sjajan posao u Slavoniji
RADENKO VADANJEL: Zvona sudnjega dana [roman u nastajanju]
SANJA LOVRENČIĆ: Mikroproza: grad
DRAŽEN KATUNARIĆ: Hrvatski mediji između cenzure i sensure

ŽELJA ZA PISANJEM
ROLAND BARTHES: Želja za pisanjem
MARGUERITE DURAS: Pisanje
JORGE LUIS BORGES: Piščev zanat
JAVIER MARÍAS: Lutati s kompasom
ROBERTO BOLAŃO: Posljednji intervju
ROBERT PERIŠIĆ: Majstori u stanu [bilješka o pisanju]
TATJANA GROMAČA: Vrtlozi [minijature, isječci, ornamenti...]
GORDAN NUHANOVIĆ: O izbjegavanju pisanja
ŽARKO PAIĆ: Pisanje kao eksperiment slobode: što nakon revolucije, egzistencije i tržišta?
MAURICE BLANCHOT: Narativni glas [»on«, neutralno]; A posteriori
ROBERT MUSIL: Knjige i književnost
SARAH KOFMAN: Prostor cezure
JACQUES DERRIDA: Aforizam u nezgodno vrijeme
JEAN-FRANÇOIS LYOTARD: Povratak na povratak

POEZIJA U SREDINI (I)
SONJA MANOJLOVIĆ: Brzo jedro
GORDANA BENIĆ: Mjesečari
STEFANO STRAZZABOSCO: Ja sam vrijeme
NATAŠA HRUPEC: Pleši sa mnom
ŠTO JE IZVORNI DUH EUROPE?
ROMAIN ROLLAND: Iznad gomile
STEFAN ZWEIG: Moralna detoksikacija Europe; Ujedinjenje Europe
DENIS DE ROUGEMONT: Europa na gubitku
JULIEN BENDA: Duh Europe
JEAN STAROBINSKI: Dobra i loša Europa

POEZIJA U SREDINI (II)
NANCY MOREJÓN: Bez očiju
MARIJAN GRAKALIĆ: Noću kad tiho svira muzika
FABIO SCOTTO: U ljubavi
KATARINA SARIĆ: Mitomanska

VLADIMIR JANKÉLÉVITCH, FILOZOF IZVAN OKVIRA
VLADIMIR JANKÉLÉVITCH, BÉATRICE BERLOWITZ: Negdje u nedovršenom [Razgovor]
VLADIMIR JANKÉLÉVITCH: Nostalgija
VLADIMIR JANKÉLÉVITCH: Zla namjera
VLADIMIR JANKÉLÉVITCH: Ironija
BORIS BECK: Ples u okovima
ŽARKO PAIĆ: Paradoksalna egzistencija Drugoga: Vladimir Jankélévitch kao »filozof života«
JOËLLE HANSEL: Vladimir Jankélévitch: Oprost i neoprostivo
BORDURA
Aforizmi [Živko Prodanović]

NOVO: Karuza Senko "Fotografije kraja" (MeandarMedia, 2018.)

utorak , 26.02.2019.

Karuza Senko
"Fotografije kraja"
priče
izd. MeandarMedia
cijena: 89 kuna

Riječ izdavača

Knjiga priča Senka Karuze "Fotografije kraja" snažno govori o nesigurnosti i prividima
svijeta u kojem žive njezin pripovjedač i njegov čitatelj. Svijeta koji ima mjeru otoka,
njegove izgubljenosti i beznađa, naslonjenosti na šutnju, ali i onoga što zaokuplja
naša tijela, naše živote u istodobnoj okruženosti i otvorenosti. Boreći se s
nemogućim, živeći od iznenadnih uvida i nestvarnih prizora – od djetinjstva, od
nježnog i robusnog pamćenja do iščekivane sreće i uništenja – njezin autor,
protagonist i lik, piše baladu o svemoći, o bijegu i povratku, o sebi i o drugome.
Pripovjedački kozmos Senka Karuze građen je od uzbudljivosti lijepih rečenica i
njihove prošlosti, od onoga što se voljelo i što se po putu promijenilo, izmjestilo i
izgubilo.
Miroslav Mićanović

Senko Karuza (Split, 1957) objavljivao u Poletu, Studentskom listu, Studentu, Mogućnostima, Rivalu, Dnevniku (Ljubljana). Uvrštavan u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča, prevođen na strane jezike, nastupao na više domaćih i stranih festivala. Osnivač neformalnog Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih oblika preživljavanja na malim i pučinskim otocima. Ispisuje redovito kratke priče u Slobodnoj Dalmaciji pod zajedničkim nazivom Vodič po otoku. Objavio knjigu kratkih priča Busbuskalai (1997), Ima li života prije smrti (2005), te Tri krokodila (2005) i Kamara obscura (2010).

Razgovor Philipa Rotha s Milanom Kunderom

ponedjeljak , 25.02.2019.

Sarajevski Buybook objavio je knjigu "Čitajući sebe i druge" u kojoj je Philip Roth sakupio svoje razgovore sa brojnim piscima i svoje eseje o nekima od slavnih kolega (npr. Milan Kundera, Primo Levi, Edna O'Brien, Bernard Malamud, Saul Bellow itd.).

Na ovome linku dostupan je njegov razgovor s Milanom Kunderom.

INTERVJU: Boris Domagoj Biletić

petak , 22.02.2019.

Pjesnik, esejist, književni kritičar, antologičar, publicist, polemičar, prevoditelj, kulturni djelatnik, urednik i nakladnik, danas jedno od najistaknutijih imena suvremenoga hrvatskog pjesništva i među vodećim imenima hrvatske književnosti u Istri, sve je to Boris Domagoj Biletić.

U razgovoru za portal Kulturistra s njim je razgovarala Paola Albertini.

Razgovor čitajte ovdje

"Stihovnica Siska" : Darija Žilić

četvrtak , 21.02.2019.

Nova Stihovnica Siska održat će se u subotu 23. veljače s početkom u 19 sati, u Matici hrvatskoj (Rimska 9).

Gostuje ugledna, višestruko nagrađivana pjesnikinja iz Velike Gorice - Darija Žilić. Publici će predstaviti svoju najnoviju poetsku zbirku ''Svanuće'' (Biakova, Zagreb 2018.) i prenijeti dio svoga bogatog iskustva okupljenim pjesnicima, kojih u Sisku zadnjih godina doista ne nedostaje.

Darija Žilić rođena je u Zagrebu 1972. godine. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu povijest i komparativnu književnost. Piše poeziju, prozu, kritiku i esejistiku, a mnogo puta se istaknula i stručnim prijevodima knjiga inozemnih autora. Sudjelovala je na brojnim književnim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Pjesme su joj prevođene na talijanski, slovenski, slovački i engleski jezik te objavljivane u brojnim domaćim i inozemnim književnim časopisima. Dobitnica je i brojnih renomiranih nagrada i priznanja. Dugogodišnja je suradnica Hrvatskog radija te voditeljica zapaženih književnih tribina.

Stihovnicu moderira Siniša Matasović.

NOVO od LITTERISA: Dimitrije Popović, Jasminka Domaš, Henri Michaux, Alexandra Laignel-Lavastine

Dimitrije Popović
"Labirinti sjećanja"


"Labirinti sjećanja" je knjiga zapisa i eseja o osobama koje je Dimitrije Popović susreo tijekom života,
s kojima je surađivao i prijateljevao, koje su ga nadahnjivale, koje je posebno volio i cijenio.
Ta sjećanja na osobe koje, svaka na svoj način, zauzimaju posebno mjesto u autorovu životu
bude u njemu čitav niz asocijacija i razmišljanja o raznim područjima, od filozofije i religije,
estetike i metafizike, stvarnosti i imaginacije. Riječ je o vrlo emotivnim i dirljivim zapisima koji su,
poput čitave knjige, mješavina dokumentarnog, esejističkog i poetsko-refleksivnog žanra.
Šarmantan začin knjizi daju opisi Popovićevih dogodovština s putovanja i zanimljivih susreta
s raznim poznatim i manje poznatim ljudima, a kroz nju se diskretno provlači
i priča o ljubavi Dimitrija i Jagode Popović.


***

Jasminka Domaš (priređivač)
"Ako tebe zaboravim.
Prilog istraživanju povijesti židovskih obitelji"

Knjiga "Ako tebe zaboravim" treća je u trilogiji koju još čine naslovi "Obitelj-Mišpaha" i "Glasovi, sjećanja, život”.
U trilogiji se otkriva ukupno stotinjak životnih priča potomaka židovskih obitelji, koje u biografskim
i autobiografskim esejističkim zapisima oživljavaju prošlost i izvještavaju nas o današnjici potomaka tih
obitelji. Ove će knjige mnogima pružiti brojna znanja o bujnom židovskom životu do Holokausta
i o nenadoknadivom europskom gubitku koji je on izazvao, o bespovratnom urušavanju duhom
toliko bogatoga svijeta koji je postojao do Drugoga svjetskog rata.
Ovi tekstovi potomaka nekada sretnih i produktivnih židovskih zajednica pružit će svima i više
temelja za izgrađivanje osjećaja sućuti, za empatiju, koju sve većim udaljavanjem od toga doba
srećemo sve rjeđe. Namijenjene su svakom čitatelju, podjednako Židovu i nežidovu.
Uz osobito dojmljivu likovnu opremu ovih knjiga, najdragocjenije su brojne raritetne fotografije,
koje potječu iz na razne načine spašenih obiteljskih albuma.

***

Henri Michaux
"Pjev u labirintu"


Henri Michaux je kao malo koji pjesnik 20. stoljeća obuhvatio bitne krajnosti i raspone misaone
i osjećajne angažiranosti u našem vremenu. Kod njega nalazimo ono što je nevidljivo za nas same,
ono što se i sami sebi ne usuđujemo priznati, što bismo najradije sakrili.
Otkrivamo naše biće u njegovoj apsolutnoj nagosti, slabosti, ranjivosti, osamljenosti, neprilagođenosti;
otkrivamo poniženje, gorčinu, nemoć i čitav niz egzistencijalnih osjećaja i reakcija.
Zato nas i zadivljuje poražavajuća iskrenost Michauxovih tekstova. Oni nas ne odvode ni u ljepotu,
ni u spoznaju: oni nas čine spremnijima i hrabrijima da sami sebi pogledamo u oči.

***

Alexandra Laignel-Lavastine
"Duhovi Europe"

Knjiga "Duhovi Europe", koja je dobila niz europskih nagrada od kojih je najpoznatija Charles Veillon
(2005.), želi osvijetliti filozofsku poruku Srednje Europe iz razdoblja prije pada Berlinskog zida.
Akribičnom analizom djela i djelovanja vodećih disidenata toga doba, Jana Patočke, Czslawa Milosza,
Istvana Biboa, Karola Kosika, Thomasa Venclove, Zbigniewa Baumana i drugih ona pokazuje
u kojoj je mjeri disidencija neraskidivo povezana s kulturom i idejom Europe, odnosno kritičkim razmišljanjem
o modernoj civilizaciji i otuđenju pojedinca sučelice hipertrofiji vlasti. Alexandra Laignel Lavastine
nam prenosi vjeru u Europu unatoč svim kritikama, Europu koja za nju predstavlja čudesno
jedinstvo u heterogenosti, ukoliko ga imamo snage obnoviti.

NOVO: Aleksandar Flaker : "Bez linije" (Durieux, 2018.)

Durieux je objavio knjigu dnevničkih i putopisnih zapisa Aleksandra Flakera "Bez linije"

Izdavač knjigu predstavlja ovako:

"Bez linije" — »Volendamom« iz Nizozemske u Sjevernu Ameriku 1950. i 1951. zapisi su s dvaju putovanja po zapadnoj Europi prema Sjevernoj Americi Aleksandra Flakera. Napisani u heterogenoj žanrovskoj formi dnevničkih zapisa, putopisa, izvještaja i eseja, njihovoj zanimljivosti uvelike pridonose autorove ilustracije koje prate zapise s putovanja iz 1951. Objavljivanje ovih dvaju, iz logike putovanja međusobno povezanih rukopisa, doista možemo smatrati pravim otkrićem. Riječ je o tekstovima osobite literarne, kulturološke i povijesne vrijednosti, važnih ponajprije zbog posredovanja jednoga osebujnog intelektualnog pogleda na domaće i svjetske prilike sredinom proteklog stoljeća. Flakerova putovanja odvijala su se, poslužimo li se formulacijom britanskog povjes-ničara Erica Hobsbawma, u višestruko interesantnim vremenima: tijekom godina kada je socijalistička Jugoslavija svježe napustila sovjetsko bratstvo te tražila svoj autentičan politički, ekonomski i kulturni put u komunizam dok svjetsku političku scenu potresaju krize (hladnoratovsko propagandno djelovanje obiju strana; separatističke pobune i proturežimsko djelovanje islamističkoga pokreta 1950. u Indoneziji; Korejski rat i dr.). Kao takvi, zapisi će zasigurno zaintrigirati povjesničare književnosti, historiografe i sve one koji se zanimaju za putopisnu, političku i povijesnu publicistiku druge polovice 20. st. Vrijedilo bi ih također u njihovoj specifičnoj političkoj, pa i utopijskoj dimenziji, uključiti u promišljanje naše suvremenosti kao i »svijetle budućnosti kapitalizma«, pri čemu velik broj Flakerovih zapažanja ponovno postaje itekako aktualan

Tribina "Bookvica" : Mihaela Gašpar

srijeda , 20.02.2019.

U najnovijem izdanju Bookvice (Split, klub Quasimodo, 21.02.1019. od 20:30 h) gostuje još jedna vrsna hrvatska književnica, MIHAELA GAŠPAR, čija djela hvali i publika i kritika.

Ona će nam predstaviti svoju četvrtu knjigu, roman "Spori odron" (Disput, 2017.), slojevitu priču o sudbinama nekoliko obitelji u jednoj kući, koja duboko uranja u ljudsku psihu i dočarava već prepoznatljivi autoričin mračni poetski svijet.

S autoricom će razgovarati Katja Grcić, a najsretniji/-a iz publike dobit će roman "Spori odron" na dar.


*Bookvicu podržavaju Grad Split i Hrvatsko društvo pisaca.

"Stihotron" : Ana Brnardić, Dorta Jagić, Milko Valent, Miroslav Mićanović

Knjižnica Sesvete

poziva nas na novo izdanje STIHOTRONA,
susreta s nekim od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Sudjeluju:
Ana Brnardić, Dorta Jagić, Milko Valent, Miroslav Mićanović.

Susret će glazbeno obogatiti Ivan Kapec.
Voditelj je Ivan Babić.

Stihotron će se održati u četvrtak, 21. veljače u 18:30 sati u Čitaonici Knjižnice Sesvete.

STIHOTRON je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete (tj. u Republici Stiha) na kojemu se dvotjedno smjenjuju stihovi najznačajnijih hrvatskih pjesnika.

Tribina Hrvatskog PEN-a povodom Međunarodnog dana materinskog jezika

utorak , 19.02.2019.

Hrvatski PEN

nas poziva

na tribinu povodom Međunarodnog dana materinskog jezika

u četvrtak, 21. veljače 2019. u 19 sati, u Knjižnici
Marije Jurić Zagorke, Krvavi most 2, Zagreb.

O tome kako društvene mreže mijenjaju jezik i komunikaciju
razgovarat će Tomica Bajsić, Luiza Bouharaoua, Nadežda Čačinovič,
Monika Herceg, Sibila Petlevski i Neven Vulić.

O ŠKOLSKOJ LEKTIRI...

ponedjeljak , 18.02.2019.

O ŠKOLSKOJ LEKTIRI...

Mene uopće ne čudi što je "Ježeva kućica" izbačena iz lektire.

Pa izbačena je jer Ćopić promovira vrijednosti koje nisu u skladu s grabežnim kapitalizmom.

Ježurka Ježić promovira poštenje i skromnost i oponira pokvarenoj liji, grabežnom vuku, pohlepnom medi i nezasitnoj divljoj svinji.

Branko Ćopić dakle u tom remek-djelu anticipativno osuđuje društvo bazirano na pljački i pohlepi kakvo nam je hadezeovska vlast stvorila i u kakvom već 25 godina živimo.

Eto zašto ga izbaciše iz lektire, uplašiše se da će djeca, čitajući djela poput "Ježeve kućice", steći naviku kritičkog mišljenja.
A vlastodršcima ne trebaju oni koji misle, štoviše, takvi su im prijetnja; njima trebaju tupavi poslušnici, licemjerni oportunisti, ljigavi konformisti. Ali i nezasitni potrošači.

Ali njima ne trebaju ni izraziti individualci koji žive po svom, slobodni i nezavisni, razmišljaju svojom glavom i nisu skloni kolektivizmima, a upravo takav je Ježurka, i po svemu tome on je potpuna suprotnost kolektivističkoj nacionalističkoj agendi koja je ovdje na snazi već skoro tri desetljeća.

Kao što nas vlastodršci već desetljećima lažu o koječemu drugome, tako je također lažna i njihova tobožnja zabrinutost zbog toga što djeca i odrasli sve manje čitaju.

Stvarajući generacije ljudi koji čitaju, oni bi smanjili mogućnost svog daljnjeg opstanka na vlasti. Dakle, njihovo djelovanje u tom smjeru bilo bi njihovo djelovanje protiv vlastitih interesa.

Zato je glupo vjerovati da je trenutačna vlastodržačka garnitura iskreno zabrinuta zbog toga što ljudi u Hrvatskoj sve manje čitaju.

Da su oni zaista i iskreno oko toga zabrinuti ne bi iz lektire izbacivali upravo sve one knjige koje su djeca s guštom desetljećima čitala i koje su mnogokoje dijete pretvorile u doživotnog čitatelja (Ćopić, Pipi Duga Čarapa, Mali Princ, Tom Sawyer, Junaci Pavlove ulice itd.)

14. Međunarodni književni natječaj Lapis Histriae za kratku priču

nedjelja , 17.02.2019.

Kao najava 20. Međunarodnih pograničnih susreta Forum Tomizza raspisan je 14. Međunarodni književni natječaj Lapis Histriae za kratku priču.

Ovogodišnja tema natječaja je HRABROST.

Koliko je hrabrosti potrebno prognaniku, izbjeglici za put u nepoznato, prema imaginarnom zapadnom boljem životu? Kakva je hrabrost potrebna industrijskim radnicima, žrtvama tranzicije za protest i štrajk? Kakva je hrabrost potrebna novinaru, piscu, umjetniku za javni istup i glasno NE fašizmu, eksploataciji i medijskoj manipulaciji?

Uvjeti natječaja dostupni su ovdje

Predstavljanje novog broja časopisa "15 dana" posvećenog Predragu Luciću i predstavljanje njegove knjige "Cervantesov trg

petak , 15.02.2019.

Subota, 16.2.2019. u 12 h
Antikvarijat Ex libris, Rijeka

Predstavljanje novog broja časopisa za kulturu "15 dana", posvećenog Predragu Luciću
i
predstavljanje knjige sabranih drama i songova Predraga Lucića, "Cervantesov trg".

Sudjeluju: Boris Dežulović, Tomislav Brlek i Kruno Lokotar

Dobro došli!

Moja kritika romana "Fizika tuge" Georgija Gospodinova u "Vijencu"

četvrtak , 14.02.2019.

Na kioscima je
novi broj "Vijenca"
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga

i moja kritika romana
"Fizika tuge" Georgija Gospodinova
(prev.Ksenija Banović, izd.Fraktura, 2018.)

Novi "Vijenac" još donosi:

- razgovor s piscem i akademikom Pavlom Pavličićem
- kolumne Nives Opačić, Borisa Becka, Mirka Planinića i Mladena Klemenčića
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Tozana Alkana " Smrt pogađa metu"
- tekst Strahimira Primorca o romanu Adama Rajzla " Martin Tišljer"
- tekst Božidara Brezinščaka Bagole povodom 70.obljetnice smrti Janka Leskovara
- tekstovi Petre Miočić i Ozane Iveković o novim brojevima časopisa Nova Istra i Kaj
- govor predsjednika Matice hrvatske Stipe Botice na svečanosti obilježavanja Dana Matice hrvatske
- tekst Tomislava Šovagovića o piscu Siniši Matasoviću

- te još pregršt tekstova o likovnoj umjetnosti, kazalištu, plesu, filmu, glazbi itd.

Natječaj za književnu nagradu "Edo Budiša"

srijeda , 13.02.2019.

1. Godišnja književna nagrada Istarske županije "Edo Budiša" dodjeljuje se u spomen na rovinjskog književnika Eda Budišu (1958-1984), čije je djelo unatoč preranoj smrti ostavilo snažno i prepoznatljivo nasljeđe u istarskoj i hrvatskoj književnosti, pogotovo u kratkim pripovjedačkim formama.

2. Nagrada Edo Budiša dodjeljuje se jednom godišnje autoru/ici do 35 godina starosti kojemu/kojoj je u 2018. godini objavljena zbirka kratkih priča na području s kojeg nije potreban prijevod na hrvatski jezik (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora).

3. Za nagradu Edo Budiša mogu konkurirati i autori/ice do 35 godina starosti iz zemalja srednje i jugoistočne Europe ako im je zbirka priča prevedena na neki od jezika iz točke 2.

4. Nagrada Edo Budiša sastoji se od jednomjesečnog boravka u Kući za pisce – Hiži od besid (u daljnjem tekstu: Kuća) i jednokratne novčane nagrade od 1.000,00 eura, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB-a za devize, na dan sklapanja ugovora između Gradske knjižnice Pazin i nagrađenog/e kandidata odnosno kandidatkinje.

5. Dobitnik/ica nagrade Edo Budiša boravak u Kući mora realizirati u jednokratnom terminu u roku od godine dana od dodjeljivanja nagrade, u dogovoru s domaćinima nastupiti na barem jednoj književnoj večeri tijekom boravka u Kući te ostaviti jedan svoj kraći prozni tekst za potrebe Kuće.

6. Prijedlozi za nagradu Edo Budiša podnose se pisanim obrazloženjem uz koje treba poslati pet primjeraka zbirke priča predloženog autora/ice na adresu Knjižnice, te u pdf-u na e-mail kucazapisce@gmail.com. Poštanska adresa je:

Gradska knjižnica Pazin
(za nagradu „Edo Budiša")
Šetalište Pazinske gimnazije 1a
52000 Pazin
Hrvatska

7. Rok za slanje je 2. ožujka 2019. godine.

8. Prijedloge mogu podnositi autori/ice te nakladnici/ice ili urednici/ice, ali uz potvrđeni pristanak autora/ice da će u slučaju dodjele Nagradu prihvatiti i boraviti u Kući.

9. Pristigle prijedloge vrednuje Komisija za dodjelu nagrade Edo Budiša.

10. Dobitnik/ica nagrade Edo Budiša bit će javno proglašen/a u sklopu programa rada Kuće za pisce – Hiže od besid tijekom lipnja 2019. godine.

TRIBINA: Novi ženski glasovi: Eimear McBride

utorak , 12.02.2019.

TRIBINA: Novi ženski glasovi: Eimear McBride

KIC, Zagreb, 20. veljače u 19h

Roman "Manji smo boemi" irske spisateljice Eimear McBride stilski je neobičan tekst o pomaknutoj ljubavnoj vezi, o sazrijevanju mlade djevojke, njezinoj potrazi za vlastitom seksualnošću i emocionalnošću. Napisan je jednim novim jezikom - zgusnutom sintaksom, visceralnim stilom koji skraćuje put od teksta do doživljaja stvarnosti.

Prevoditeljica dr. sc. Anda Bukvić Pažin i književna teoretičarka dr. sc. Maša Grdešić pokušat će roman rasvijetliti s raznih strana.

Kakvo je bilo iskustvo prevođenja ovako neobične jezične forme i što je novo čitateljima ponudila Eimear McBride? Je li to ženski bildungsroman i može li se reći da je predsvjesni jezik romana prikladniji za ispisivanje ženskih iskustava od realističnog pripovijedanja?

Razgovor moderira književna teoretičarka dr. sc. Marija Ott Franolić.

NOVO: Isabelle Wéry "Otkoštena Marylin" (Sandorf, 2018.)

ponedjeljak , 11.02.2019.

Isabelle Wéry
"Otkoštena Marylin"
izd.Sandorf
141 str
tvrdi uvez
145 kuna

Riječ izdavača

U ovom slojevitom, dijelom autobiografskom romanu—“inicijacijskoj feeriji”—svojevrsnom delezovski obojenom unutarnjem monologu ili poetičnim fragmentarnim dnevničkim zapisima, Isabelle Wéry se, inventivno žonglirajući različitim jezičnim inkarnacijama i idiomima, nesputano vrludajući između realnosti i fantazije, bavi pitanjima identiteta, ponajviše spolnog/rodnog, potragom za “pravom” ljubavlju i idealnim partnerom, metamorfozama erosa i protejskom naravi intimnih odnosa te, tijekom života neizbježnom, dekonstrukcijom romantičnih klišeja.
Ljubavni roman za 21. stoljeće.


Isabelle Wéry je belgijska kazališna redateljica, glumica te dramska i prozna spisateljica. Godine 2008. nagrađena je prestižnom belgijskom nagradom, Prix de la Critique Théâtre Belge, za dramu La tranche de Jean-Daniel Magnin. Autorica je romana Monsieur René i Saisons culottes amis (Yvette’s Poems). Za roman Otkoštena Marilyn (Marilyn désossée) nagrađena je nagradom za književnost Europske unije 2014. godine.

Predstavljanje knjige "Hrvatski pjesnički huligani. Antologija suvremene hrvatske ironične poezije"

subota , 09.02.2019.

11.02.2019. s početkom u 20 sati
Caffe bar Dnevni boravak, Rijeka

Predstavljanje knjige
"Hrvatski pjesnički huligani.
Antologija suvremene hrvatske ironične poezije"

Zvonimir Grozdić, Siniša Matasović i Željko Jovanovski čitat će svoje pjesme. Pjesme Sime Mraovića čitat će Jovo Mraović, stihove Roberta Roklicera čitat će Valerio Orlić a stihove Darije Lisenko čitat će Marija Lisac Renko.
Glazbeni gost Mihael Arčon.

Organizator : Hrvatsko književno društvo.

NOVO: Milen Ruskov "Uzvišenje" (Sandorf, 2019.)

petak , 08.02.2019.

Milen Ruskov
"Uzvišenje"
izd.Sandorf
337 str
meki uvezž95 kuna

Riječ izdavača

Milen Ruskov je bugarski Cervantes. Glavni likovi Uzvišenja—u Bugarskoj proglašenog najboljim romanom u posljednjih dvadeset i pet godina—predstavljaju Bugarsku na isti način na koji Don Quijote i Sancho Panza predstavljaju Španjolsku. Tu je čak i kljuse Rocinante—Djed Jovan. Urnebesno zabavan pikarski roman o avanturama dvojice obješenjaka, polupismenog Giča koji sebe doživljava kao narodnog prosvjetitelja, i Asenča, ne baš bistrog, ali dobroćudnog Gičova suputnika, smješten je u drugu polovicu 19. stoljeća, u doba dizanja bune protiv turske vlasti. Dvojac, najčeš­ će pješice, krstari Bugarskom, upada iz jedne pustolovine u drugu, dok se naposljetku ne nađe opkoljen turskim vojnicima... Ruskov je za potrebe romana stvorio novi jezični idiom. Uzvišenje je uistinu izniman literarni doživljaj.


Milen Ruskov (1966.), nagrađivani je bugarski književnik i prevoditelj. Diplomirao je bugarsku flologiju na Sveučilištu u Sofji 1995. godine. Njegov roman Uzvišenje (2011.) dobio je Nagradu Hristo G. Danov za doprinos nacionalnoj kulturi, Nagradu Zlatni vijek bugarskog Ministarstva kulture, Nagradu Elias Canetti za najbolju fkciju te nagradu za književnost Europske unije 2014. godine, a po njemu je snimljen i igrani flm. Ruskov radi kao honorarni prevoditelj za različite bugarske izdavače.

NOVO: Svetlana Aleksievič "Rat nema žensko lice" (Edicije Božičević, 2019.)

četvrtak , 07.02.2019.

Edicije Božičević objavile su hrv.prijevod još jedne knjige bjeloruske dobitnice Nobelove nagrade za književnost:

Svetlana Aleksievič
"Rat nema žensko lice"
Nakladnik: Edicije Božičević
Prijevod: Kristijan Poklečki
01/2019.
342 str., meki uvez
Cijena: 200.00 kn

Riječ izdavača

Dugo sjedim u nepoznatoj kući ili stanu, ponekad čitav dan. Pijemo čaj, isprobavamo nedavno kupljene bluze, raspravljamo o frizurama i kulinarskim receptima. Zajedno promatramo fotografije unuka. I tada… Za neko vrijeme, nikada ne možeš točno znati kada i zašto, odjednom dolazi do tog dugo očekivanog trenutka u kojem se čovjek odmiče od kanona – gipsana i betonskog poput naših spomenika – i skreće prema sebi. U sebe. Ne počinje se prisjećati rata, već vlastite mladosti. Komadića svojeg života… Treba uloviti taj trenutak. Nikako ga se ne smije propustiti! No često, poslije duga dana ispunjena riječima, činjenicama i suzama, u sjećanju ostaje tek jedna izrečena misao (ali kakva!): U rat sam otišla tako malena da sam u njemu stasala.

U svojoj službenoj biografiji Svetlana Aleksijevič navodi da je njena izdavačka kuća dvije godine čekala da knjiga "Rat nema žensko lice" bude objavljena zbog cenzure Centralnog bjeloruskog komiteta Komunističke partije, kao i to da je bila optužena za „pacifizam, naturalizam i de-glorifikaciju herojske sovjetske žene,“ što su u to doba bile ozbiljne optužbe, pogotovo jer je Aleksijevič već bila na zlu glasu. Dolaskom Gorbačova na vlast, situacija postaje povoljnija, pa knjiga napokon izlazi 1985. paralelno u Minsku i Moskvi te je rasprodana u više od 2 milijuna primjeraka.

"Rat nema žensko lice" zbirka je glasova žena koje su sudjelovale u 2. svjetskom ratu i koje progovaraju o svojim iskustvima za vrijeme rata i nakon njega te o diskrepanciji između uloga koje su žene imale u ratu i odnosa društva prema njima nakon rata.

Aleksijevič dotad neispričane priče žena tumači kao cijeli jedan svijet koji je ostao skriven i nepoznat, a cilj je stvoriti narativ o jednom takvom ratu, ne bi li obranila priče žena koje su u njemu sudjelovale. Mnoge od njih svoje su iskaze davale pred kraj života i ovo im je bila posljednja prilika da ispričaju svoja iskustva koja nikada prije nisu našla svoje mjesto u javnom prostoru.

"Rat nema žensko lice" postavljen je i kao vrlo uspješna kazališna predstava i dokumentarni film. Sara Danius iz Švedske akademije, koja dodjeljuje Nobelovu nagradu, upravo je za "Rat nema žensko lice" nominirala Svetlanu Aleksijevič. Uoči dodjele Nobelove nagrade 2015. godine, Danius je ustanovila da je te godine nagrada „proširila“ koncept književnosti te da je Aleksijevič stvorila „novu vrstu književnog žanra“ koji je „briljantan ne samo u sadržaju, nego i u formi.“

Novu književnu metodu Svetlana Aleksijevič primijenila je i na knjige koje su uslijedile – „Dječake od cinka“, „Černobilsku molitvu“ i „Rabljeno doba“.


Spomenik hrabrosti… Teško je naći knjigu koja bi se u ovom trenutku činila važnijom ili originalnijom… Povijest Drugog svjetskog rata Svetlane Aleksijevič, ispričana iz perspektive stotina žena izvanredna je stvar… Njezin rad podjednako je zapanjujuć kao što su zapanjujuća i iskustva žena o kojima piše. - The Guardian

Veličanstveno… Nakon desetljeća pisanja o ratu iz muške perspektive (muškarci koji pišu o muškarcima), ona [Svetlana Aleksijevič] pokušava dati glas generaciji žena koje nikada uistinu nisu doživjele afirmaciju kao pripovjedačice i kao veteranke… Rad Svetlane Aleksijevič prije bi se mogao opisati kao književno istraživanje sjećanja kao takvog, nego kao izravna usmena povijest Drugog svjetskog rata. - The New York Times Book Review

Ova knjiga nije se mogla pojaviti u bolje vrijeme… Otkriva i podsjeća nas na sve što su žene radile: pilotirale su zrakoplovima, bacale bombe, pucale su na mete iz velike udaljenosti… A Aleksijevič je njihove glasove pretvorila u književni psalam iz povijesti. - The Boston Globe

Svetlana Aleksievič (1948.) ugledna je bjeloruska novinarka i spisateljica. U svojim dokumentarističkim knjigama govori o velikim traumama ruske povijesti dajući glas svjedocima vremena. Zbog neslaganja s vlasti 2000. godine napušta Bjelorusiju te se nakon desetljeća egzila 2011. vraća u Minsk. Dobitnica je brojnih nagrada od kojih su važnije: Lajpciška nagrada za europsko razumijevanje (1998), Herderova nagrada (1999), Mirovna nagrada Erich Maria Remarque (2001), Nacionalna nagrada američkih kritičara (2006).

Nakon objavljivanja knjige "Rabljeno doba" ovjenčana je i prestižnom Mirovnom nagradom Udruženja njemačkih knjižara 2013., koja se dodjeljuje književnicima, znanstvenicima i umjetnicima za izuzetne doprinose u širenju ideje mira, te je bila nominirana za Nobelovu nagradu za književnost, koju i dobiva 2015. godine.

Predstavljanje knjige "Opijum za narod" Vladimira Stojsavljevića

srijeda , 06.02.2019.

Predstavljanje knjige "Opijum za narod" Vladimira Stojsavljevića
(izd. Naklada Ljevak)
održat će se u petak, 8. veljače u 19 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu (Preradovićeva 5).

O knjizi će uz autora govoriti Andrea Zlatar, Dubravka Lampalov i Antun Vujić.

Ulomke čitaju: Urša Raukar i Ksenija Marinković.

O knjizi ovdje

Disputov izdavački plan za 2019.

utorak , 05.02.2019.

Na svojim web stranicama nakladnička kuća Disput objavila je izdavački plan za 2019. :

U 2019. u biblioteci "Na tragu klasika" (u sunakladništvu s Hrvatskim filološkim društvom) objavit ćemo ovih 14 vrhunskih djela:

Nikolaj Vasiljevič Gogolj: "Dnevnik luđaka i druge pripovijetke" (s ruskoga prev. Irena Lukšić)
Anton Pavlovič Čehov: "Debeli i mršavi" (s ruskoga prev. Irena Lukšić)
Hjalmar Söderberg: "Ozbiljna igra" (sa švedskoga prev. Željka Černok)
Ernő Szép: "Miris ljudi" (s mađarskoga prev. Kristina Peternai Andrić)
Stanisław Ignacy Witkiewicz: "Nezasitnost" (s poljskoga prev. Dalibor Blažina)
Pierre Drieu La Rochelle: "Varljivo svjetlo" (s francuskoga prev. Sanja Šoštarić)
Ödön von Horváth: "Mladež bez boga" (s njemačkoga prev. Dubravko Torjanac)
Albert Camus: "Naličje i lice" (s francuskoga prev. Marija Paprašarovski)
Luis Martín-Santos: "Vrijeme tišine" (sa španjolskoga prev. Matija Janeš)
Živko Čingo: "Velika voda" (s makedonskoga prev. Ivica Baković)
Roland Topor: "Stanar" (s francuskoga prev. Maja Peterlić)
Rosa Montero: "Smiješna ideja da te više neću vidjeti" (sa španjolskoga prev. Matija Janeš)
Frode Grytten: "Muškarci koji nikome ne trebaju" (s norveškoga prev. Željka Černok)
Maja Haderlap: "Anđeo zaborava" (s njemačkoga prev. Dubravko Torjanac)

U biblioteci "Žive slike" objavit ćemo ove prozne knjige hrvatskih autorica:

Mihaela Gašpar: "Nemirnica"
Marija Pilić: "Luđaci i djeca"

Biblioteku "Svagdan" obogatit će ova dva nova dnevnika:

Zdravko Malić: "Noć bez sna. Dnevnik devedesetih"
Benno Meyer-Wehlack: "Zagrebački dnevnik 1970-1977." (s njemačkoga prev. Sandra Brkljačić)

Ovo će biti ovogodišnje Disputove teorijske studije i publicističke knjige domaćih i stranih autora:

Josip Silić: "Dihotomije. Izabrani rasprave"
Ivan Marković: "Uvod u dosjetku za jezikoslovce"
Sigmund Freud: "Dosjetka i njezin odnos s nesvjesnim" (s njemačkoga prevela Anda Bukvić Pažin)
Josip Užarević: "Ruska književnost od XI. do XXI. stoljeća"
Robert Stam: "Teorija filma. Uvod" (s engleskoga prev. Damjan Lalović)
Lada Čale Feldman: "Onkraj pozornice"
Ana Tomljenović: "Ibsenova 'druga scena'"
Hrvoje Ivanković: "Grad-teatar Žorža Para"
Francesca Maria Gabrielli: "Evine kćeri"
Davor Nikolić: "Između zvuka i značenja"
Niccolň Machiavelli: "Vladar" (s talijanskoga prev. Damir Grubiša)
Ivan Prpić: "Predavanja o politici i državi"
Karel Čapek: "Razgovori s T. G. Masarykom" (s češkoga prev. Dubravka Sesar) (u suradnji s Hrvatsko-češkim društvom iz Zagreba)

NOVO: Gerard Reve "Večeri" (Disput i Hrvatsko filološko društvo, 2018.)

ponedjeljak , 04.02.2019.

Gerard Reve
"Večeri"
roman
izd. Disput i Hrvatsko filološko društvo
S nizozemskoga prevela Romana Perečinec
/260 str., 12,5 x 20 cm, tvrdi uvez, 2018/
Knjižarska cijena: 130,00 kn

Riječ izdavača


Junak ove priče, Frits van Egters, dvadesettrogodišnji Amsterdamac, probudio se u rano jutro 22. prosinca 1946. mučen groznim snom... Roman do svršetka neće napuštati perspektivu apatičnog i antipatičnog mladića čiji je naizgled jedini cilj potrošiti vrijeme sljedećih deset dana, što u šetnjama, razgovorima s prijateljima, preživljavanjem u društvu ostarjelih roditelja s kojima živi, te tako pohraniti u sjećanje staru i dokopati se nove godine.
Ova zimska priča napučena dobro znanim amsterdamskim motivima poput kanala i uskih visokih kuća kojima se glavni junak svakodnevno kreće, koja u početku još nespremnom čitatelju može nuditi obećanje idile, sve je samo ne idilična. Specifičnom, inovativnom pripovjednom tehnikom autor nas preciznim pokretima pera uvodi u sivu svakodnevicu poslijeratne nizozemske prijestolnice i u um možda malko pomaknutog pojedinca, ali ipak, slutimo, reprezentativnog pripadnika jednog povijesnog vremena i društva. Glavno vezivno tkivo pri tome je minuciozni opis stvarnosti i stalno utjecanje priči, koja se ostvaruje što kroz prepričavanje anegdota i viceva, što kroz prisjećanje neobičnih snova proganjana uma, što kroz filozofi ju onoga malog i svakodnevnog. Naoko paradoksalno, roman i bez pravog događanja čitatelja uvlači u svoju gustu atmosferu i poziva ga da zaroni u sivu nizozemsku stvarnost iz koje neće htjeti izroniti do njegova kraja.
Roman je ovo koji prikazuje patologiju našeg unutarnjeg života, secira živoga građanina po svršetku Drugoga svjetskog rata – sasvim slučajno Nizozemca, ali zapravo bilo kojeg stanovnika nove Europe – zarezuje skalpelom duboko kroz meso, proćelavu i bradavičastu kožu, krv, oslobađa mirise i nailazi na duboke slojeve sadizma, podvojenosti, loše svijesti, straha, patnje, bijesa, sjećanja na djetinjstvo, ali i želje za dobrim, nailazi na ljudski glas, na san, na priču, morbidnu priču.

GERARD REVE (1923-2006) ubraja se (uz Harryja Mulischa i Willema Frederika Hermansa) u “veliku trojku” nizozemske poslijeratne književnosti.
Pedesetih godina živio je u Londonu, a nakon povratka u Amsterdam živi s partnerom kojega u svojim djelima imenuje Wimie. Godine 1966. postaje vjernik Katoličke crkve, a iste godine mora na sud zbog bogohuljenja u romanu Bliže, o Bože moj (Nader tot U, 1966). Sedamdesetih seli se u Francusku, tijekom posljednjih godina života bolovao je od Alzheimerove bolesti, a umro je u Belgiji.
Pisao je poeziju i romane, od kojih osim Večeri (De Avonden, 1947) valja izdvojiti Werther Nieland (1949) i Propast obitelji Boslowits (De ondergang van de familie Boslowits, 1949) u kojima pratimo dječji pogled na svijet odraslih. Šezdesetih počinje pisati epistolarna djela, među ostalima Na putu prema kraju (Op weg naar het einde, 1963), Pisma Wimie (Brieven aan Wimie, 1980) i Pisma Josine M. (Brieven aan Josine M., 1981).
Romani izrazito autobiografskog karaktera su Star i sam (Oud en eenzaam, 1978) te Majka i sin (Moeder en zoon, 1980). Seksualne fantazije i religija središnje su teme romana iz sedamdesetih godina: Jezik ljubavi (De taal der liefde), Dragi dječaci (Lieve jongens) i Volio sam ga (Ik had hem lief).
Godine 1974. proglašen je vitezom reda Oranje-Nassau, 1993. oficirom reda Oranje-Nassau, a 2001. za svoj cjelokupni opus dobio je najviše priznanje za književnost na nizozemskom jeziku Prijs der Nederlandse Letteren.

NOVO: Ljudmila Ulicka "Jakovljeve ljestve" (Fraktura, 2019.)

nedjelja , 03.02.2019.

Ljudmila Ulicka
"Jakovljeve ljestve"
roman
izd. Fraktura
Jezik izvornika: ruski
Prijevod: Igor Buljan
Broj stranica: 576
Datum izdanja: siječanj 2019.
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
Visina: 225 mm
Težina: 820 g
Cijena: 189,00 kuna

Riječ izdavača

O njemu se u obitelji šutjelo i Nora ga je vidjela samo jednom, dok je bila dijete, ali njezin djed Jakov Osecki neće joj zauvijek ostati tajna – dugo nakon njegove smrti, kada ga bude trebala najviše, otkrit će joj ga pisma i dnevnici pohranjeni u škrinjici od vrbova drva. Između kazališne umjetnice Nore i nesuđenoga glazbenika Jakova u briljantnom romanu Ljudmile Ulicke protegnulo se jedno od najburnijih stoljeća ruske i europske novije povijesti. Varljivo obećanje vremena prije Revolucije, pogibije u svjetskim ratovima, mrak staljinizma i previranja najnovijeg doba – kroz sva ta razdoblja provest će nas ljubavi i razočaranja, ideali i zablude, izdaje i nadanja triju generacija obitelji Osecki. Ali svatko tko je ikada čitao Ulicku zna da Jakovljeve ljestve nisu tek još jedna obiteljska saga na kakve smo se navikli. U živote svojih veličanstvenih junaka, u svaku od sudbina koje maestralno ocrtava, najznačajnija je suvremena ruska autorica utkala pitanje koje pisce i filozofe zaokuplja otkako je svijeta: može li čovjek biti slobodan? A to kako se ostaje slobodan u mreži spletenoj od okolnosti, gena, slučaja i povijesti može nam reći samo velika književnost – knjiga poput Jakovljevih ljestvi, koju zasigurno nećete zaboraviti.

“Priče o pričama kakve samo život može iznjedriti. Zamršene, tragične, utješne, zagonetne, općeljudske – o ljubavi i izdaji, o osamljenosti i solidarnosti, o hrabrosti i kukavičluku. Ljudmila Ulicka pripovijeda ih samouvjereno, sa suosjećanjem, poštovanjem i fino odmjerenim humorom. Još je jednom stvorila veličanstvenu, u najširem smislu razotkrivajuću knjigu koja uz obilje činjenica oslikava kobno isprepletanje male i velike povijesti.” - Neue Zürcher Zeitung

“U Jakovljevim ljestvama Ulicka beskompromisno pokazuje što je sovjetski sustav činio ljudima koji su bili preslabi da mu se suprotstave. Ovaj roman najosobnija je knjiga Ljudmile Ulicke.” - Süddeutsche Zeitung

“Toliko sudbina, toliko epoha – autorica ih uvjerljivo povezuje u veličanstven pripovjedni tijek koji nas vodi prema dubokom razumijevanju Rusije.” - Sächsische Zeitung

O autorici OVDJE

Predstavljanje novog broja časopisa "Svjetlo" (3-4/2018.)

subota , 02.02.2019.

Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu
i
uredništvo časopisa za kulturu, umjetnost i
društvena pitanja "Svjetlo"

pozivaju nas na

predstavljanje novog broja časopisa "Svjetlo" (3-4/2018.)

Gradsko kazalište "Zorin dom" u Karlovcu
u utorak, 05.02.2019. s početkom u 18 sati.

Dobrodošli!

***

Inače, u novome broju "Svjetla" objavljene su i dvije moje kritike :
- romana "Spori odron" Mihaele Gašpar i romana "E baš vam hvala" Marka Vidojkovića.