Rafael Šlemilovič, pripovjedač prvoga romana nobelovca Patricka Modianoa, nestvaran je lik kroz čije se susrete prelamaju tisuće života i sudbina. On je Židov koji je čas mučenik, čas izdajica, čas bogataš, a čas nevoljki siromah. Susreće najrazličitije likove i dok ide od mjesta do mjesta u frenetičnom pripovijedanju, mijenja se te od žrtve postaje sve ono što bi možda mogao biti – od suradnika nacista do izgubljene duše koja završi na Freudovu kauču.

Mjesto za zvijezdu – La place de l’Étoile istovremeno je i istoimeni trg u Parizu, ali i mjesto na kojem su Židovi morali nositi Davidovu zvijezdu koja ih je obilježavala. Ovo je roman u kojem se neočekivano, točno, napeto kao u kaleidoskopu preokreću i vrte u vremenu i prostoru sve teme koje će obilježiti opus Patricka Modianoa. Odnos prema ocu, Holokaust, suradnja Francuza s nacistima, pokret otpora, razne izgubljene i pronađene sudbine susreću se u Mjestu za zvijezdu te implodiraju u jednu točku u kojoj se sabiru sva pitanja, bol i nesreća: u neponovljiv lik Rafaela Šlemiloviča, amblematski lik europske književnosti i umjetnosti nakon Holokausta.

Patrick Modiano rođen je 30. srpnja 1945. u Parizu. Otac mu je bio Židov porijeklom iz Aleksandrije, a majka Belgijanka koja je u Pariz došla 1942. okušati sreću kao glumica. Roditelji koji su se upoznali u okupiranom Parizu živjeli su napola u tajnosti. Mladi Patrick proveo je cijelo djetinjstvo u atmosferi natopljenoj "otrovnim vonjem okupacije", povezanoj sa stanovitim očevim problematičnim vezama i pričama koje je slušao. Lutajući između škole i hotela, između odsutnoga oca i majke na turneji, vrlo rano prepušten sam sebi, Patrick Modiano sačuvao je iz svoga pustolovnog djetinjstva prvotnu nostalgiju, koja se odražava u gotovo svim njegovim romanima i koja je okrutno prekinuta tragičnom smrću mlađega brata Rudyja 1957. kojemu je posvetio svoje prve knjige. Škole je pohađao u nekoliko gradova francuske provincije i u Parizu, ali studij nikada nije upisao. Od 1967. profesionalni je pisac. Objavio je preko dvadeset knjiga, a na njegova djela duboko je utjecala atmosfera u poslijeratnom Parizu i očevo zanemarivanje. Osim po književnim djelima poznat je i kao autor nekoliko scenarija prema vlastitim ili tuđim predlošcima. Među posljednjim su mu djelima Pour que tu ne te perdes pas dans le quartier (2014.), L'herbe des nuits (2012.), L'horizon (2010.), Dans le café de la jeunesse perdue (2007.), Un pedigree (2005.), Accident nocturne (2003.), Éphéméride (2002.), Des inconnues (1999.), Dora Bruder (1997.), Du plus loin que l'oubli (1996.), Chien de Printemps (1993.), Un cirque passe (1992.), Fleur de ruine (1991.), Voyage de noces (1990.). Za svoja je djela primio brojne nagrade, među ostalima Goncourtovu nagradu, Nagradu Francuske akademije i Nobelovu nagradu za književnost 2014.