Umjesto da se solidarizira s nepravedno oštećenim kolegama iz svoje branše čije je knjige Ministarstvo kulture odbilo otkupiti za knjižnice, g. Uzeir Husković svoju nekolegijalnost dodatno dokazuje svojom (suštinski anti-intelektualnom) izjavom da Ministarstvo kulture uopće ne bi ni trebalo otkupljivati knjige eseja za knjižnice.

Žalosno...

Izjavu koja je s razlogom konsternirala dio književno-nakladničke branše pročitajte ovdje


Inače, vezano uz ovu izjavu g.Huskovića, bit će ZANIMLJIVO VIDJETI SKORAŠNJU ODLUKU MINISTARSTVA KULTURE O TOME IZDAVANJE KOJIH ĆE KNJIGA POTAKNUTI FINANCIJSKOM POTPOROM.

Zanima me hoće li nova odlučivačka garnitura u Min.kulture nastaviti praksu prethodne a koja je, da podsjetim, odbila financirati objavljivanje cijelog niza književnoteorijskih knjiga i knjiga eseja i književnih kritika, autora poput npr. Nikole Petkovića, Katarine Peović Vuković, Sanjina Sorela, Žarka Paića, Adrijane Vidić, Davora Šalata, Darije Žilić, Ivane Latković, Saše Ćirića, Tomislava Čegira idr.

Dio tih knjiga izdavači su objavili i bez financijske potpore MK-a, svjesno odlazeći u debeli minus, a taj će minus još teže nadoknaditi i još se više približiti propasti ako oni koji odlučuju o otkupu uvaže antiintelektualistički i prema svojim kolegama iz branše posve nekolegijalan prijedlog g.Huskovića da takve knjige ni ne treba otkupljivati za knjižnice.

A skorašnju odluku Ministarstva kulture o naslovima čije će izdavanje potpomoći financijskom injekcijom bit će zanimljivo gledati i u svjetlu činjenice da su svi, pa tako i oni koji odlučuju o potporama, navodno jako zabrinuti time što npr. književna kritika iščezava iz medija.

Jer, ako ih to uistinu brine, onda bi logično bilo da štetu od toga pokušaju umanjiti financiranjem objavljivanja knjiga književnih kritika i eseja, zar ne?