Nakon Drugoga svjetskog rata razvojačeni Willard Russell vraća se s Južnog Pacifika noseći u sebi jezive uspomene. Kad se autobus koji ga vozi u rodno zapadnovirginijsko mjesto zaustavi u zalogajnici u mjestu Meade u Ohiju, zaljubi se u konobaricu Charlotte. Stiže kući, no uskoro odlazi u Meade zaprositi Charlotte. Vjenčaju se i nakon tri godine rodi im se sin Arvin. Charlotte se poslije razboli, a Willard je po svaku cijenu želi spasiti. No kako i čime udobrovoljiti Boga da Charlotte ozdravi?

U ovome slojevitom romanu pojavljuje se galerija čudnovatih, ali i čudovišnih likova koja obilježava ruralnu Ameriku pedesetih godina 20. stoljeća. Od para bizarnih propovjednika čiji je fanatizam jednog od njih bacio u invalidska kolica, korumpiranog šerifa, bračnog para psihopata koji godišnje odmore provodi zavodeći i ubijajući mlađe autostopere, svećenika pedofila do nastranih i disfunkcionalnih svih vrsta.

U romanu U vječnoj borbi sa sotonom Pollock je stvorio mračni portret ljudske prirode, majstorski pokazao što se događa kada nema ničeg u što bi se vjerovalo, a svjetlo nade jedva se nazire.


Prvu zbirku priča Knockemstiff Donald Ray Pollock objavio je s 53 godine. Pollock zaista potječe iz mjesta Knockemstiff u Ohiju, gdje je rođen 1954. i gdje su njegovi roditelji držali prodavaonicu. U toj je prodavaonici i sam radio, sa 17 godina prekinuo je školovanje i zaposlio se u postrojenju za pakiranje mesa. Otišao je zatim u Floridu odakle se ubrzo vratio da bi se zaposlio u tvornici papira u mjestu Chillicothe u kojoj su radili i njegov otac i djed, a i on sljedećih 30 godina. Dvaput se oženio i razveo, ima kćer i često je previše pio. Zavšio je kreativno pisanje na Sveučilištu u Ohiju.

'U vječnoj borbi sa sotonom' njegov je prvi roman koji je dobio zadivljujuće kritike diljem svijeta. U Francuskoj je 2012., u izboru najrelevantnijeg časopisa za književnost – Lire – izabran za najbolji roman godine. Dobitnik je i Guggenheimove stipendije u kategoriji kreativnih umjetnosti.

Brutalno kreativan... Pollock zna kako uroniti čitatelje u radnju, i zatim ih izvući zadihane.
The New York Times Book Review

Pollock nas predaje očaju, oskudici i nerazvodnjenom, iskonskom zlu; podiže grotesku na razinu umjetnosti. Ne možeš vjerovati što čitaš, ali ideš dalje, i ne možeš prestati.
Publishers Weekly

Vrhunske televizijske serije mogu nas natjerati da grizemo nokte dok ubojica čeka u zasjedi, no Pollock je učinio toliko više.
Los Angeles Times

Novi Pollockov roman je, ako išta, još tmurniji od njegovih priča, i njegova preokupacija nasiljem i vjerom poseže u teritorij Flannery O’Connor.
The New York Times

Pollock se uvlači u umove tih izgubljenika, prodire u ono što se ne bismo usudili nazvati njihovom dušom, plete intrigu začudnom mirnoćnom, suhom i bogatom prozom, miješajući neizvjesnost i grozu.
Le Figaro