Nastao na temelju novinskih članaka, policijskih izvještaja i izjava svjedoka o stvarnome događaju, roman Spaljeni novac donosi priču o bandi koja je 1965. g. opljačkala novac namijenjen javnim radovima i plaćama zaposlenika općinskog poglavarstva San Fernanda. Pobjegavši s plijenom iz zemlje oni u ukradenih sedam milijuna pesosa (cca 500.000 američkih dolara) nisu imali priliku uživati jer su se ubrzo našli okruženi s 300 policajaca i hordom senzacija gladnih novinara. Ta se pljačka – zbog snažne društveno-kritičke poruke koju su pljačkaši završnim postupkom uputili – pretvorila u latinoameričku legendu, a roman pisan kao mješavina reportaže i fikcije, dinamičan i pun adrenalinske akcije, postao je književna senzacija, prodavši se u desecima tisuća primjeraka, ali i osvojivši uglednu nagradu Premio Planeta, nakon čega je snimljen uspješan film.

Pišući o stvarnome događaju, uz uvjerljivo psihološko portretiranje grupe kriminalaca i dojmljivo oslikavanje okolnosti koje su ih nagnale na pljačku, Ricardo Piglia zapravo secira tadašnju argentinsku zbilju i ispisuje oštru osudu kapitalizma. Sugestivno donoseći viđenje događaja iz perspektive više sudionika priče – pljačkaša, policajaca, političara, svjedoka i novinara – autor mozaično strukturiranu, bogatu nelinearno izloženu priču pretvara u oštar kritički prikaz društvene stvarnosti.

Roman je to prepun strasti i energije, a govori o stvarnome, krvavome pohodu kriminalne bande koja svojim završnim, neočekivanim postupkom vlastiti pljačkaški pothvat pretvara u protestnu, urbano-gerilsku akciju protiv banaka i korumpiranih političara.

Inozemna kritika Spaljeni novac smješta nadomak vrha dokumentarističke proze nastale romansiranjem stvarnih događaja, uspoređujući ga s remek-djelom Trumana Capotea Hladnokrvno ubojstvo, uz isticanje vidljiva utjecaja Chandlera, Borgesa i Kafke.

Vještom uporabom jezika i različitih vrsta diskursa Ricardo Piglia postiže visoku razinu uvjerljivosti, stvorivši vrlo uspio romaneskni primjer transponiranja zbilje u umjetnost.

*****

Ricardo Piglia (rođ. 24.11.1941. u Adroguesu) jedan je od najznačajnijih suvremenih argentinskih prozaista i esejista; autor četiriju romana i isto toliko knjiga priča, te pet zbirki eseja.

Studirao je povijest na Sveučilištu Mar de Plata, nakon čega je radio u više izdavačkih kuća.

U njegovim knjigama kritičari prepoznavaju utjecaje Franza Kafke i Roberta Musila, a ističu i poveznice sa stvaralaštvom Williama Faulknera, Francisa Scotta Fitzgeralda, Raymonda Chandlera i Jorgea Luisa Borgesa.

Dobitnik je većeg broja nagrada od kojih su najznačajnije Premio internacional de novella Romulo Gallegos (2011.), Premio iberoamericano de las Letras (2005.), Premio Planeta (1997.) i Premio Casa de las Americas (1967.).

Dugogodišnji je predavač latinskoameričke književnosti na Sveučilištu Princeton.