Zadnjih dana mediji se raspisaše o 'osujećenoj generaciji' današnjih mladih koji će navodno biti prva generacija nakon Drugog svjetskog rata koja će živjeti lošije od svojih roditelja.

Da li će biti uistinu tako, vidjet ćemo, ali volio bih tim povodom reći nešto o svojoj generaciji.

Dakle, iskustva moje generacije 1971./72. :

- djetinjstva nam bijahu začinjena nestašicama osnovnih živežnih namirnica u trgovinama i krajnje reduciranim izborom robe ili hrane iz uvoza, učestalim redukcijama struje, bonovima za benzin, vožnjom automobila po principu par-nepar, i sličnim 'stabilizacijskim mjerama'
- zatim nas je zadesila 'Šuvarova reforma školstva' koja nas je lišila mogućnosti kvalitetnog srednjoškolskog obrazovanja
- bili smo zadnja generacija koja je morala na odsluženje vojnog roka u JNA, iskustvo koje nam je otelo cijelu godinu života, a bogami i ostavilo brojne traume
- kratko nakon povratka iz JNA počeo je Domovinski rat, u kojem smo također sudjelovali, stradavali, ginuli, bivali protjerani, itd.
- nakon rata zadesila nas je Tuđmanova vlast
- osim suspenzije demokracije te promocije militarizma i šovinizma, Tuđmanova vlast donijela je i pljačkašku privatizaciju zbog koje su naši roditelji ostajali bez radnih mjesta ili bivali prerano umirovljeni, što je utjecalo na životni standard naše generacije, ali i na izmjenu prioriteta u životu (npr. odustajanje od studiranja, isl.) i, ustvari, promjenu naših životnih tokova
- nakon Tuđmanove vlasti - nova društveno-socijalna nepogoda : Sanader i dovršenje pljačke Hrvatske
- zbog HDZ-ove pljačke za vrijeme Sanaderovog vladanja te zbog prelijevanja svjetske krize u Hrvatsku i naša je generacija počela ostajati bez posla - ja sam npr. bez stalnog posla od 01.01.2009. (pa živim od pisanja književnih kritika i povremenih, kratkotrajnih poslova koje uspijem uhvatiti)
- prva smo generacija koja je u prilici uživati 'pogodnosti kapitalizma', što uključuje npr. i to da smo prva generacija kojoj stambeno pitanje nije riješila država poklonivši joj stan nego svoje stambene prostore otplaćujemo višedesetljetnim kreditima

Eto, to su 'blagodati' koje je uživala i još uživa moja generacija.
A koju po medijima ne nazivaju generacijom osujećenih.

A možda smo, budući da smo imali priliku sve prethodno nabrojano preživjeti, zapravo 'generacija privilegiranih'?
Jer, malokoja generacija može se pohvaliti tako osebujnim životnim iskustvima...

Hoće li biti bolje ili lošije onima od mene mlađima 20-tak godina, vidjet ćemo.

Međutim, zbog nekih poteza nove vlasti, koji su usmjereni pomaganju današnjoj 'osujećenoj generaciji', ponovo moja generacija trpi - eto npr. i ono malo slobodnih radnih mjesta poslodavci danas nude isključivo mladima bez iskustva, kako bi uštedjeli na troškovima (jer njima, po ideji ministra Mrsića, mogu isplaćivati samo 1.600 kuna) pa su tako nezaposleni moje generacije onemogućeni u zapošljavanju.

Ja npr. u 41.godini života, premda i s diplomom diplomiranog ekonomiste i sa statusom branitelja, teško da se mogu uopće nadati ikad više naći stalan posao (na neodređeno), a netko tko danas ima 20 godina ipak ima puno više šanse da to kad-tad doživi.

Tako da je upitno koja je generacija zaista 'osujećena'...