Slijedom vijesti da je unutar domaće akademske zajednice priznato (novo) polje književnosti, a unutar njega zvanja (grane) spisatelj i književni prevoditelj, otvara se pitanje obrazovanja kadrova iz ta dva zvanja. Odgovor na to pitanje već se uvelike priprema pri pulskom Sveučilištu Jurja Dobrile gdje su započeti radovi na izradi elaborata dvogodišnjeg diplomskog studija pisanja i nakladništva.
U osmišljavanje ovog studija uključeno je preko dvadesetak pisaca, pjesnika, prevoditelja i znastvenika iz Pule, Istre, ali i ostatka Hrvatske - najbolji spoj eminentnih profesionalaca iz glavnih područja spisateljskog rada i vrijednih kadrova iz akademske zajednice s kojima
pulsko Sveučilište već raspolaže. Cilj je da se na jesen 2013. prvoj generaciji studenta ponudi suvremen, dinamičan i kompetitivan program unutar kojega bi najveći naglasak bio na spisateljskim i nakladničkim praksama, ali ne nauštrb teorije i povijesti književnosti. Ovako
zamišljen, studij pisanja i nakladništva bit će važan podstrek i nadopuna već pokrenutim projektima na području književnog i nakladničkog djelovanja u Puli i Istri, tim više što je namjera u
okviru ovog studija uključiti i povezati pojedince i institucije koji se u Istri, ali i šire, bave pisanom riječju i knjigom. Bio bi to prvi takav studij u Hrvatskoj i jedan od svega nekoliko u široj regiji.

Inače, studij su pulskom sveučilištu zajednički predložili Natalija Gregorinić i Ognjen Rađen iz Udruge Zvona i Nari i Marinko Koščec (Marinko Koščec je prethodno bez uspjeha za istu ideju pokušao zainteresirati FF u Zagrebu). Konkretnu su podršku u Puli dobili od Blaženke Martinović (predstojnice Odsjeka kroatistike), Roberta Blagonija (s Odsjeka za romansku i klasičnu filologiju), Valnee Delbianco (pročelnice Odjela za humanističke znanosti) i Roberta Matijašića (rektora Sveučilišta), a u izradu samog elaborata uključeno je desetak kolega s pulskog sveučilišta (mahom s odsjeka kroatistike i povijesti). U projekt su također uključeni i
kolege s drugih sveučilišta, te kolege pisci Boris Biletić, Igor Grbić, Dinko Telećan, Neven Ušumović i Tomislav Zajec.
Zašto baš ta imena?
Za početak, bilo je važno povezati ljude koji su na terenu, dakle u Puli, a kvalificirani su organizirati studij, dok je Marinko Koščec doveo ljude koji su istovremeno i u akademiji i bave se pisanjem jer je njihovo znanje iz obje sfere neophodno za ovu fazu. Ideja je, naravno, da se u program postupno uključi što veći broj raznovrsnih ljudi tj. da se nitko ne "zacementira" u
njemu, već da bude oblik podrške i usavršavanja cjelokupne domaće književne
scene.