Što čitaš?

Zamislite situaciju u kojoj jednog dana saznate da netko drugi koristi vaš identitet, vaše ime pa to onda čini javno, izazivajući zbunjenost, kako kod onih koji znaju o čemu je riječ, tako i kod onih koji prije nisu čuli za vas. Upravo to se dogodilo izdavačkoj kući i knjižari Što čitaš?, nakon što je u medijima objavljena vijest da dvije, zapravo, sad jedna udružena knjiška korporacija organizira festival pod nazivom (zapravo temom) Što čitaš? i tako ga oglašava na sve strane, izazivajući pomutnju i to nečime što bi se moglo nazvati krađom identiteta. Naime, izdavačka kuća Što čitaš? postoji već više od 10 godina i djeluje pod tim imenom, već godinu dana ima knjižaru u Gundulićevoj 11 u Zagrebu, do danas je objavila tridesetak tiskanih izdanja, preko 300 besplatnih elektroničkih knjiga i tekstova, sudjeluje u nizu javnih manifestacija, a što je možda najapsurdnije u cijeloj situaciji, ima svoja izdanja na policama knjižara organizatora festivala. Dakle riječ je o projektu koji nije samozatajan, da ne kažemo anoniman. U suprotnom bi ovakvu situaciju mogli pripisati neznanju pa bi stvar bila jasna, no ovdje je očito u pitanju nešto drugo. Međutim, netko će pomisliti kako je ovo pitanje spora oko zaštite imena, registriranog branda ili nekog sličnog kapitalističkog „izuma“. Ne, nije stvar u tome, Što čitaš? ne polaže pravo na to pitanje, niti ga želi „ukrasti“ svijetu, već je ovdje riječ o elementarnoj pristojnosti i uvažavanju činjenice da se već više od desetljeća pod tim imenom odvija nešto što je vrlo specifično, sadržajno je određeno i svatko tko poznaje knjišku scenu (i nešto šire od toga) znati će što očekivati pod imenom Što čitaš?. Ipak je riječ o jednoj o rijetkih izdavačkih kuća koje objavljuju naslove, nazovimo to općenito, društveno-angažirane tematike, od anarhizma do permakulture, od književnosti do filozofije. Zbog svega ovoga, uzeti ime nečeg tako specifičnog i koristiti ga u drugom kontekstu, bez ikakve konzulatacije sa izdavačkom kućom Što čitaš?, u najmanju ruku je neprimjereno. Istovremeno, pokazuje odnos „velikih“ prema „malima“, gdje je financijska moć (i svaka druga) sve, a korektan odnos tek sredstvo dodvoravanja nekom većem i moćnijem. Tome, vjerojatno, možemo pripisati i činjenicu da se nitko nije javio na upućeni e-mail u kojem se ne traži ništa već jednostavno očitovanje o svemu. Kako god bilo, izdavačka kuća Što čitaš? nastavlja svoj projekt koji je usmjeren na to da nestanu takvi odnosi moći, na suradnju i solidarnost, a ova situacija je samo jedan od niza primjera onoga što ne valja u društvu i zbog čega je nužno promjeniti postojeće društvene odnose iz temelja.