Kao zemlja koja, po brojnim tvrdnjama liberalnih mislilaca, tek izlazi iz zlokobnog samoupravnog socijalizma, Hrvatska se upravo upoznaje s čarima klasnog humora. To je onaj vid zabave kad viši sloj nakon obilne večere zapali kubanske cigare, pa se stane grohotati na račun gubitnika, siromašnih i onemoćalih. Ovakve vrckave društvene igre ovjekovječene su u klasičnom Monty Pythonovom skeču “Godišnja utrka za najvećeg tikvana više klase”, ali i mi šmokljane za ovu trku imamo.
Tako je na menadžerskoj konferenciji WinDays u Rovinju direktor Microsofta Ivan Vidaković odlučio zabaviti prisutne našalivši se podatkom da na jednog umirovljenika dolazi 1,19 zaposlenih. Vidaković je ustanovio kako bi “bilo bolje da svaki zaposlenik usvoji jednoj umirovljenika”.
Poslije završetka povijesnog skupa u Rovinju i nakon što su se slegle salve smijeha nazočnih gospodarstvenika, ostala je, međutim, visjeti u zraku nejasna pojedinost. Nije jasno zašto je Vidaković u prijedlogu reforme adoptivnog sustava spominjao radnike, kad je kao neprijeporni humanist i pripadnik tvrtke velikog dobrotvora Billa Gatesa mogao jednostavno predložiti da svaki menadžer usvoji desetak umirovljenika i tri nezaposlena. Tako bi kapitalistička filantropija pomalo izašla iz svojih skučenih i šablonskih okvira dijeljenja milostinje te bi se usmjerila na njezino pojačano dijeljenje.
Od ostalih grandioznih nastupa u Rovinju ističemo uobičajeno briljantnog direktora Privredne banke Zagreb Božu Prku. On je posve nepredvidljivo izjavio da u zemlji još uvijek vlada samoupravni socijalizam i oštro se zauzeo protiv partitokracije, odnosno postavljanja podobnih kadrova na direktorska mjesta (zaboravljajući nekim divnim čudom pritom sebe - HDZ ga je naime svojedobno instalirao za direktora PBZ-a, op. K.moljac).

Petar Glodić