Izdavač
OceanMore
objavio je novi roman
Ede Popovića,
naslovljen
'Lomljenje vjetra'.

Na ovome linku saznajte više o romanu i pročitajte
prvih nekoliko stranica.

Počinje još jedna jesen sa Zagrijavanjem, književnim večerima koje u atmosferi najopuštenije zagrebačke knjižnice i čitaonice (Bogdan Ogrizović) već osam godina predstavljaju pjesnike i prozaike, knjige i časopise, projekte koji na našoj književnoj sceni čine razliku i ljude koji stoje iza njih.

U petak, 30. rujna, u 19:30 h, kao najava uzbudljive nove jesensko-zimske književne kolekcije (skrojene da traje), dlanove će vam zagrijati nastupi autora nekih od najzanimljivijih ovogodišnjih izdanja.

Nakon izvrsnih kritika, roman „Drenje“ Luke Bekavca polako, ali sigurno osvaja i ono posebno mjesto na našim policama. O njemu će zasigurno biti govora kad se budu dijelile godišnje nagrade za prozu, a tko ne može čekati dotad, neka dođe i posluša kako o ovom nesvakidašnjem romanu s autorom razgovara pjesnik i književni kritičar Branislav Oblučar.

Još jedan sjajan (prvi) roman potpisuje jedan od najtalentiranijih dramaturga mlađe generacije, Goran Ferčec. „Ovdje neće biti čuda“ Ferčeca otkriva kao pisca koji i s čudima i s romanom zna itekako dobro, kao autora koji čitatelja osvaja ne podilazeći mu.

I za kraj: pjesnik!

Marijo Glavaš nagrađivan za roman (nagrada Albatros), kratku priču (3. Večernjakova nagrada) i poeziju (nagrada Na vrh jezika i nagrada Risto Ratković za mlade pjesnike) – Glavaš gotovo da ni jedno književno polje nije ostavio netaknuto (i nagradama nepožeto)!

Ima li bolje preporuke?

Moderira, najsrdačnije vas poziva, bez fige u džepu nagovara:
Roman Simić Bodrožić

U subotu,
01.10.
na tribini
Jutra poezije
u Berislavićevoj 18,
kafić Berka,
s početkom u 11 sati,
gostuje Milko Valent.

Tim povodom donosim svoj prikaz romana Georgija Gospodinova:

KRITIKA : Georgi Gospodinov - 'Prirodni roman' (Profil, 2005.)

Na jednom mjestu u svom 'Prirodnom romanu' Georgi Gospodinov (r.1968.) piše o anatomiji obične kućne muhe (Musca domestica) ističući kako je muhino oko sastavljeno od tisuću malih okica, faseta, od kojih svako prima samo jedan dio slike koja se u mozgu formira u cjelinu. Ponukan otkrićem da muha na svijet gleda razlomljeno, mozaično, fasetično, i Gospodinov je svoj roman strukturirao fragmentarno, sastavivši ga od 40-tak kratkih poglavlja. U njima se fantazmagorični prikazi snova smijenjuju s austerovskim odama cigaretnom dimu, stranice posvećene teologiji nadovezuju se na one sa skatološkom tematikom, priče prisluškivane u kafiću prepliću se s esejističkim razmatranjima povijesti nužnika te dionicama koje istu temu obrađuju u tarantinovskom dijaloškom obliku. Kod tog bugarskog pisca stranice o anatomiji muhe i njezinoj (nepriznatoj) važnosti u čovjekovu životu naslanjaju se na one s hornbyjevskim spiskovima zadovoljstava i autorovih preferencija dok se poglavlja ispunjena lingvističkim analizama smijenjuju s onima o 'svjetlom otočiću' na kojemu se pripovjedač, kako sam kaže, posljednji put osjećao sretan i zaštićen. Taj se otočić, jasno, nalazi 'u toplim ekvatorijalnim vodama djetinjstva'.

I tako, iz stranice u stranicu, monološki, u obliku kratkih, pretežito jednostraničnih zapisa pripovjedač bilježi naplavine svoje svijesti, sve one 'beznačajne svakodnevne sitnice koje polako potkopavaju samo nama namijenjenu dozu sreće'. No, iako to sam izbjegava priznati, on zapravo 'piše da bi zaboravio'; ruje po svojoj podsvijesti, bježi u sjećanja na djetinjstvo, utočište traži u snovima, razglaba o biologiji, muhama i klozetima, filmu, filologiji i književnosti... a sve s nakanom da se što više udalji od svijesti o supruginoj nevjeri i njezinoj trudnoći kojoj on 'nije autor'.

Knjiga je prepuna metafikcijskih poigravanja, citata (Lyotard, Ortega y Gasset, Lukijan, Chuang Tzu, Salinger, itd.) i pop-kulturnih referenci. Na jednom mjestu pripovjedač razmišlja o pisanju romana sastavljenog samo od glagola. Kasnije, pozivajući se na Flauberta koji je maštao napisati knjigu bez ikakve fabule, knjigu ni o čemu, Gospodinov priznaje da je 'Prirodni roman' njegov pokušaj da 'napiše roman sastavljen od samih početaka, roman koji neprestano kreće, nešto obećava, stiže do sedamnaeste stranice i započinje iznova'. Kao rezultat dobili smo 40-tak poglavlja koji se svi mogu čitati kao početak romana, uvod u fabulu, ali i kao zasebne kratke priče, a tim se nebrojenim počecima, pripovjedač, paradoksalno, neprestano vraća upravo na ono što se trudi zaboraviti i odagnati iz svijesti - raspad svoga braka.
I u postmodernističkom se poigravanju autorstvom (Gospodinov navodi kako je on tek urednik knjige koju je napisao i poslao mu klošar koji se, začudo, zove isto kao i on) također prepoznaje pokušaj bijega od stvarnosti razorenog braka. Na taj način lukavi autor svojim metafikcijskim igricama (koje bi netko mogao nazvati i pomodnim) pronalazi svojevrstan alibi i daje im psihološko utemeljenje.

Gospodinov ne oskudijeva dobrim idejama a 'Prirodni roman' kao da je rezultat inventure neke zaboravljene ladice sa bilješkama, skicama i krokijima čijom bi širom razradom ekonomičniji autor stvorio nekoliko zbirki priča, ako ne i više kratkih romana. Zato dodatne pohvale, ovog puta autorovoj samokritičnosti.
Njegov je izričaj jednostavan, izravan i jezgrovit, s tek rijetkim lirskim digresijama; Gospodinov je sklon aforističnosti (npr. ' brak traje između dva «da» /pred oltarom i sucem za razvode/'...); bliži cinizmu nego melankoliji ali ipak dovoljno refleksivan, a tražimo li mu domaće srodnike, najbliži bi bili Mario Brkljačić, Vlado Bulić i Krešimir Pintarić (premda se, za razliku od potonjeg, Gospodinov suzdržava od afektiranja, a od svih je nabrojenih, čini se, puno načitaniji). Pesimistična slika svijeta se osjeća ali ne prevladava, a tranzicijske bugarske stvarnosti Gospodinov se dotiče tek sporadično, češće bježeći u sjećanja, ideološki neobojena.
Unatoč anarhoidnosti svoje razlomljene, mozaične strukture, razbarušene kratke vinjete na koncu se stapaju u romanesknu cjelinu koja nauštrb raznolikosti dijelova ne žrtvuje svoju kompaktnost. 'Prirodni roman' tako se ispostavlja jednim od najugodnijih literarnih iznenađenja 2005. i svakako budi želju za dodatnim istraživanjem nedovoljno nam poznate, suvremene bugarske književnosti. Ma što poštovani Stanko Lasić mislio o tome...

(Napisao : Božidar Alajbegović, prosinca 2005.)

Aleš Šteger rođen je 1973. u Ptuju. Studirao je kom­parativnu književnost i njemački na ljubljanskom FF-u, a od 1995. objavio je zbirke pjesama ”Šahovnice sati” (nagrada Slovenskog sajma knjiga za najbolji prvijenac), “Kašmir”, “Protuberance”, “Knjiga stvari” i “Knjiga tijela”, putopisnu prozu “Katkad je siječanj usred ljeta”, prozno-esejističke zapise “Berlin” i zbirku eseja “S prstima i petom”. Djela su mu prevedena na petnaest jezika, a urednik je i zbirke “Koda” u Študentskoj založbi.

Razgovor sa Štegerom čitajte ovdje

Željko Funda i Milan Rakovac dobitnici su književne nagrade »Drago Gervais« za 2011. godinu.
Varaždinski autor Željko Funda nagrađen je za neobjavljenu zbirku pjesama »Gdje je danas Jadranka Kosor?«, a poznati hrvatski književnik i novinar Milan Rakovac za knjigu pjesama »Besida priletuća« što je objavljena 2009. u izdanju Društva hrvatskih književnika.
Nagrada se dodjeljuje u dvije kategorije – za najbolje neobjavljeno književno djelo te za najbolje objavljeno književno djelo na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskog jezika. U obje kategorije novčana nagrada iznosi 20.000 kuna neto, dok autoru nagrađenog neobjavljenog rukopisa pripada pravo objavljivanja na teret proračuna Grada Rijeke i u nakladi Izdavačkog centra Rijeka.

Opširnije ovdje

Kulturni centar Novog Sada objavio je novu knjigu poznatog novosadskog pisca i muzičara Slobodana Tišme (Stara Pazova, 1946). Roman “Bernardijeva soba” sedma je knjiga ovog pisca koji se u mladosti bavio pisanjem poezije, konceptualnom umetnošću i rok muzikom (grupe Luna i La strada).

O svom novom romanu Tišma govori ovdje

Tekst Andree Zlatar
"Tendencije »chicklita« u suvremenoj hrvatskoj književnosti"
čitajte
na ovome linku

OBAVIJEST ZA MEDIJE

Hrvatsko društvo pisaca oštro osuđuje istupe Zorana Jeramaza, člana Hrvatske građanske stranke i Luke Podruga, člana Hrvatske čiste stranke prava, koji su za trajanja rasprave u splitskom Gradskom vijeću renomirane hrvatske književnike, novinare i satiričare, Predraga Lucića i Borisa Dežulovića nazivali pogrdnim imenima. Dok se raspravljalo o produženju mandata Duška Mucala, v. d. intendanta splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, rečeni dvojac je svoje sugrađane, Lucića i Dežulovića, nazivao 'psihijatrijskim slučajevima' i 'narkomanima'.

Neshvatljivo je i neprihvatljivo da osobe koje su, poput Podruga i Jeramaza, u stanju manifestirati eklatantni govor mržnje, obnašaju bilo kakvu javnu funkciju, a kamoli u odgovornom tijelu kakvo bi bilo koje gradsko vijeće trebalo biti.

Za Hrvatsko društvo pisaca:
Nikola Petković, predsjednik

Na godišnjoj skupštini DHKP-a, koja je održana u subotu, nagrada za životno djelo Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) dodijeljena je prevoditeljici Vjeri Balen-Heidl, dok je godišnju nagradu DHKP-a dobila Helen Sinković za prijevod knjige »Ljuljačka daha« Herte Müller.

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Trg bana J. Jelačića 7/I, Zagreb

poziva nas na

Susret s Andrésom Moralesom Milohnicem uz

predstavljanje dvojezične knjige 'Poemas/Pjesme'
Andrésa Moralesa Milohnica i njegove majke Višnje Roje Milohnić

Sudjeluju:
David Quiroga, otpravnik poslova a. i. i konzul Republike Čile u Hrvatskoj
prof. dr. sc. Andrés Morales Milohnic
dr. sc. Željka Lovrenčić
Joško Ševo, dramski umjetnik

Na Tribini će biti riječi i o čileanskim,
odnosno južnoameričkim piscima hrvatskoga podrijetla.


Voditeljica Tribine DHK Lada Žigo

28. rujna 2011. u 12 sati u DHK-u u Zagrebu

KRITIKA: Rade Jarak – 'Duša od krumpira' (Izd. Fraktura, 2005.)

Romani Rade Jarka 'Kiša' i 'Sol' bili su autorovi neskriveni i prilično uspješni pokušaji «prepisivanja» Marqueza i Šoljana, a iako u slučaju novog romana 'Duša od krumpira' ne poseže za tuđim predlošcima, utjecaji su opet vidljivi, i to prvenstveno oni dvojice starih pajdaša, Mirka Kovača i Lordana Zafranovića.
'Duša od krumpira' je roman u kojemu pratimo sudbinu jedne dubrovačke obitelji u nemirno poslijeratno (druga svjetska klaonica) doba. Jarak radnju smješta u jedan rujanski ponedjeljak neimaštinom i neizvješnošću obilježene1949. godine; mlađahna dob pripovjedača Mirka Bradarića (19 mu je godina tek) uvjetuje prožetost priče zafranovićevskom erotikom, dok se u političkim previranjima kao uzroku osobnih tragedija, ali i određenim stilskim značajkama autorovog rukopisa prepoznaje utjecaj Mirka Kovača, koji je na nizu njegovih filmskih projekata sa Zafranovićem i surađivao.
U svojim prethodnim romanima ali i pričama iz zbirke 'Termiti i druge priče' Jarak se iskazao kao izrazito suptilan autor, sklon sofisticiranom izričaju i detaljističkom tkanju vrlo sugestivne atmosfere, čemu i u 'Duši od krumpira' ostaje vjeran, dok istovremeno bogatu teksturu svoga rukopisa usložnjava dokumentarističkim (možda malo preobilno prenošenje novinskih tekstova koje pripovjedač Mirko čita) i stripovskim digresijama (pripovjedačeva usporedba sebe i članova obitelji s junacima stripa), uz neočekivani dodatak jedne halucinantne, maliganima prouzročene nadrealne dramske epizode u kojoj se mladom pripovjedaču na Stradunu kao sugovornici pridružuju Krleža, kralj Petar, jedna obitelj miševa, milicioner, suhi stručak lavandule, nagriženi komadić sapuna, šinter i jedan pas.

Smjestivši radnju u rodni mu Dubrovnik, Jarak ne propušta odati počast voljenome Gradu (ali i kinetici i brzini «koja sve briše, stvara zaborav, tjera nas da ne mislimo») putem upečatljive, 10 stranica duge vrtoglave panoramske vožnje motorom; uzduž zidina, pored kula, ispod bastiona i toreta, zaobilazeći pilastre i brundajućim motorom remeteći mir starih vila, u dionici kojom ponajviše do izražaja (kao i u prijašnjim njegovim prozama) ponovo dolazi Jarkovo likovnjačko obrazovanje i slikarski senzibilitet. Inače, radnja romana vrti se oko dokone (doručak, odlazak na plažu, ručak, partija tenisa u vrtu...) ljetne svakodnevice Mirkove obitelji koju nenadano poremeti monte-kristovski povratak Mile Močiboba, nekadašnjeg buržuja i domobrana kojega je u rešt strpao prijašnji siromašak a sadašnji partizanski admiral Alberto Bolanča, a kako bi mu preoteo Petrunjelu, s kojom se potom oženio spasivši tako od nacionalizacije i još gorih nedaća njezinu, odnosno pripovjedačevu, gosparsku obitelj. Po onoj Dživinoj vječnoj «tko bi gori eto je doli» Mile se sada vraća na «mjesto zločina» kako bi kolo povijesti nastavilo svoj krug, a on utamničenjem Alberta sebi povratio Petrunjelu. Tu zamršenu i emocionalno napregnutu situaciju, klasno i ideološki obilježenu i određenu, pratimo iz očišta 19-godišnjeg Mirka, koji nam je posreduje iz svog nimalo indiferentnog kuta. Naime, kako iz njegove ispovijedi saznajemo, Mirko je s rodicom Petrunjelom (tada već udanom za Alberta) doživio svoju seksualnu inicijaciju, u podrumskom magazinu, uz miris mora i naranči iz vrta, na prašnjavoj, hrapavoj jutenoj vreći krumpira, pa patate tako postaju njegovim 'rosebud'-om, njegovom gotovo patološkom opsesijom ali i sveprisutnom metaforom kako gladi, neimaštine i nesigurnosti (nepodnošljiv smrad truloga krumpira) tako i prkosa, jer je krumpir hrana na kojoj «preživljava čitav slavenski rod. Na njemu se uzdižu države i hrane pokoljenja. Na njemu se udara kontra cijelom svijetu i gradi socijalizam». U ovom, osjetnom ironijom začinjenom Mirkovom citatu ali i njegovim komentarima novinskih tekstova, očituje se zbunjenost još neizgrađena subjekta emocionalno raspolućena svojim buržujskim, gosparskim porijeklom i postratnom, informbiroovskom atmosferom nesigurnosti i snažnog ideološkog utjecaja, a sve još dodatno usložnjeno Mirkovom incestuoznom zaljubljenošću u svoju rodicu.
'Duša od krumpira' dosad je najkompleksniji Jarkov roman u kojemu taj trenutno možda i najzanimljiviji (a svakako najsvestraniji) hrvatski pisac metodom struje svijesti vrlo sugestivno dočarava psihološku nutrinu jednog mladog, inteligentnog ali prilično zbunjenog, još nezrelog i ne do kraja formiranog pojedinca, istovremeno putem dijaloga ali i sitnih detalja uvjerljivo oslikavajući i atmosferu (npr. duhovita epizoda zauzimanja kupališne vale od strane vojnog broda ili burleskna dionica NNNI vježbe civilne zaštite) nesigurnog i prevratničkog 'Drugovi i drugarice, mi moramo. Drugovi i drugarice, mi trebamo' vremena, i kompleksnih međuljudskih odnosa unutar bivše vlastelinske obitelji zatečene povijesnim previranjima, socijalnim mijenama i ideološkim silnicama.
Jasno, zbog specifične subjektivne pripovjedačeve pozicije neka pitanja do kraja ostaju otvorena i neodgovorena, od kojih je svakako najzanimljivije ono o položaju Petrunjele (žrtva ili proračunata oportunistica? Brak iz ljubavi, koristi ili ucjene?).
A Mile i Alberto? 'Sad na carstvo rob se uzvisi, a tko car bi rob je sada' itd., vječno, iznova, ukrug...
(napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u časopisu Nova Istra, veljače 2006.)

Hrvatsko društvo pisaca

poziva nas na Tribinu 'Dekonstrukcije'

u ponedjeljak 26.09. 2011. u 20 sati u buffetu 'Pod starim krovovima' Basaričekova 9, Zagreb

na kojoj gostuju
Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen

pokretrači književnog svratišta ZVONA I NARI u Ližnjanu

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10,00 kn )
a u njemu,
između ostaloga,
i
moja kritika
romana 'Drvo bez imena'
Drage Jančara

Novi 'Vijenac još donosi:

- kolumnu jezikoslovke Nives Opačić
- razgovor s Dragom Jančarom
- tekst Ljerke Car Matutinović o slikovnici 'Neobična knjižničarka'
- tekst Pavla Pavličića iz ciklusa 'More i voda' : Glazba i riječi
- tekst Lane Molvarec o knjizi Istvana Lokosa 'Pristupi Gjalskom'
- tekst Vesne Solar o knjizi Tahira Mujičića 'Pripovijest o O-u'
- tekst Strahimira Primorca o knjizi Pavla Pavličića 'Bilo pa prošlo'
- tekst Davora Šalata o hrvatskom pjesništvu dvijetisućitih
- prozni zapisi Tome Podruga
- tekst Milana Bešlića o monografiji Mersada Berbera 'Srebrenica'

te još pregršt tekstova o teatru, filmu, likovnoj umjetnosti, plesu, arhitekturi, glazbi...

U Puli će se u subotu, 24. rujna s početkom u 11 sati, u Klubu hrvatskih književnika (u zgradi stare Tiskare) održati Jutro poezije.

Gosti Jutra poezije bit će dvoje mladih hrvatskih pjesnika: Jasmina Šušić iz Kutine te Boris Kvaternik iz Zagreba. Jasmina će predstaviti svoju prvu zbirku poezije naslovljenu „Nebo boje peperminta“, u izdanju beogradskog Libera, dok će Boris, između ostalog, govoriti i svoje socijalno angažirane stihove.

Bit će to dobra prilika da se povede razgovor o pjesništvu, o tome što znači biti pjesnik u Hrvatskoj danas, naglašavaju organizatori. Usto, Jasmina Šušić koja svoju poeziju gradi na tradiciji beatnika i rock and rolla, moći će objasniti kako to da je do nakladnika svoje prve knjige morala potegnuti preko granice, u Srbiju.

Kad je riječ o Borisu, bit će zanimljivo saznati kako je to njegova poezija povezana s njegovim iskustvom fizičkog rada kao polagača optičkih kablova po gradskim šahtovima, pomoćnog radnika u tiskari te tvornici sladoleda.

Inače, Jasmina, Boris te predstavnik nakladnika Liber boravit će sljedeći vikend u Ližnjanu u sklopu književnog svratištva ZVONA i NARI, a u organizaciji Istarskog ogranka DHK te Udruge za proizvodnju kulture ZVONA i NARI iz Ližnjana.

Goranovo proljeće ušlo je u međunarodnu mrežu "world poetry movementa", uključilo se u svjetsku mrežu poetskih festivala i postalo dio svjetske obitelji najboljih pjesničkih festivala.
U cijelom svijetu, na 650 događanja, 450 gradova i u 95 zemalja, čitat će se poezija. U Hrvatskoj u Rijeci, Umagu, Splitu i Zagrebu.

Zagrebačko čitanje organizira naš najstariji i najugledniji pjesnički festival, a sudjelovati mogu svi koji dođu.

Zato ste pozvani da 24. rujna (subota) u 12 sati dođete u Knjižnicu Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5 i pročitate pokoju pjesmu, i na taj način i vi, ali i Goranovo sudjelovat će, u planetarnom programu koji se zove

"100 000 pjesnika za promjenu".

U Zagrebu čitaju: Ivana Simić Bodrožić, Kemal Mujičić Artnam, Irena Matijašević, Tomica Bajsić, Ivan Herceg, Antonija Novaković, Darija Žilić, Ivan Šamija, Stevo Đurašković.'.(pridružite se popisu)

Williamu Sydneyu Porteru, kojeg milijuni čitatelja znaju po pseudonimu O. Henry, mora se priznati da je, osim što je skovao kod nas sve prepoznatljiviji izraz »banana republika«, uspio novinsku kratku priču uvrstiti na kartu svjetske literature. Prezrenu je formu uzdigao na nivo umjetnosti! Posebno je zanimljivo da je, poput Karla Maya ili Cervantesa, prve priče napisao u kaznionici, a pseudonim je sastavio od imena svojeg zatvorskog čuvara. Prije nego je završio iza rešetaka, nošen rijekom sudbine kojekako se probijao kroz život – radio je kao apotekarski pomoćnik, kauboj, crtač u katastru, knjigovođa, bankovni činovnik, izdavač tjednog lista, glumac, svirač i pjevač u crkvenim zborovima, a iskusio je i tegobe skitničkog života. Silno kondenzirano životno iskustvo i izniman dar za kibiciranje i razumijevanje ljudi bili su neiscrpna žila ideja za više od šesto priča, koliko ih je napisao.
O. Henryeve priče zacijelo ne bi bile tako privlačne da nije razvio vlastitu narativnu tehniku u kojoj su najdojmljiviji neočekivani obrat i efektna kvaka na svršetku. Dometnemo li maštoviti početak i briljantan zaplet te ležeran ton, duhovitost i šarm, a sve to posloženo na svega par stranica, razumljivo je da Amerikanci i danas, stoljeće nakon objavljivanja, rado posežu za
O. Henryevim zimzelenim pričama. Unatoč hvalospjevima autor je iz nejasnih razloga u Europi manje poznat, u nas gotovo nikako. Stoga Šareni dućan s jasnim razlogom i radošću upozorava literarne šmekere, a i šire čitateljstvo, na jednog od najboljih američkih pisaca kratkih priča. Pokušate li nakratko zanemariti društvene mreže, internet, mobitel, i ostale novovjeke gutače vremena i uzeti ovu staromodnu knjigu
divotnih štorija – nećete zažaliti!


Prijevod: SAŠA DRACH
Cijena: 69 kn

Uništenje svijeta kakvo još niste vidjeli , potresna i nezaboravna drama s neobičnim i izuzetnim likovima: tiranin Noa i njegova samosvjesna supruga, gospođa Noyes; star i nesnosan Jahve; zbor raspjevanih ovaca; jednorog kojeg čeka okrutna smrt…Iz poznate priče o Noi i njegovoj arci Findley je napravio originalno, snažno i suvremeno djelo. Biblijski motivi i likovi u 20. stoljeću i umorni Jahve koji kao da je na samrti, junaci su maštovite i okrutne igre u kojoj je pobjeda neizvjesna. Roman donosi mračnu priču o borbi za vlast i protiv nje. Raspad obitelji, borba za bližnje i za vlastitu kožu, ubojstva i silovanja, obredi i znanstveni pokusi, demoni i anđeli – ukrcajte se na ovu vrlo neobičnu arku, otkrit ćete da ste već dugo u njoj!


Remek-djelo 'Neželjeni putnici' najznačajniji je roman najpoznatijeg kanadskog književnika Timothya Findleya; (1930–2002 ). Ovo djelo je i nedavno objavljeno i na pozornici kao mjuzikl. Iako je objavio ukupno 12 romana, do sada je u Hrvatskoj objavljeno tek nekoliko pripovjedaka, pa je ovo djelo izvrsna prilika da se čitatelji upoznaju sa ovim uspješnim kanadskim spisateljem.

Ivica Prtenjača nas poziva na još jedan nedjeljni talk show 'Kava i kolači' u Knjižnicu Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5.
Ove nedjelje, 18. rujna s početkom u 19 sati gostovat će Maja Gregl, koja će s Ivicom predstaviti svoju novu knjigu pjesama Glas vječne druge, dok će posjetitelje glazbom počastiti Saša Nestorović.

Maja Gregl (rođ.1957.)
Od 1982. piše radiodrame i dramatizacije romana.
Kazališna drama Alma Mahler ( nagrade Marin Držić,1996. i Marul, 1999.) u suradnji s redateljicom Ivicom Boban praizvedena je 1999. u zagrebačkom Teatru ITD doživjela je blizu stotinu izvedbi, nagrađena na svim hrvatskim kazališnim festivalima, gostovala u Sarajevu, Pečuhu i Budimpešti, i snimljena kao televizijski film.
U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, 2001.godine praizvedena je drama Osmijeh Lukrecije Borgie uz istoimenu promociju dvojezičnog izdanja knjige. Radiodrama premijerno je izvedena 2003.
Radio drame: Pisma Yvette, Four Roses, Tajna litice, Klara Schumann, Alma Mahler, Lou Andreas Salome.
Maja Gregl stalno je zaposlena u Dramskom programu HRT kao dramaturginja i urednica, gdje je uredila niz filmova redatelja nagrađivanih u zemlji i inozemstvu, te kazališnih adaptacija i televizijskih drama, serija i telenovela, od kojih je najgledanija dramska uspješnica iz 2010. „Dolina sunca“ poznata i u zemljama naših susjeda.
Zbirka novela Ratnik i princeze, u izdanju Modernih vremena, objavljena 2005, rezultat su dvogodišnjeg emitiranja u ciklusu »Hrvatske proze« na Trećem programu Hrvatskog radija. Zbirku pjesama u prozi pod naslovom «249 milja Zagreb-Dubrovnik» autorica je izdala u vlastitoj nakladi.
Kao scenaristica animiranih filmova surađivala je s bratom Tomislavom Greglom na dva projekta u koprodukciji sa Zagreb-filmom: „Čežnja“ i „Na galeriji“, prikazanih na Animafestu, Dubrovnik film festivalu, te na festivalima animacije u Goeteborgu, Beogradu i Ljubljani.
Član je HDP (Hrvatskog društva pisaca) i HDDU (Hrvatskog društva dramskih umjetnika).
Najnovija zbirka pjesama u izdanju arsIRIS-a „Glas vječne druge“ njezina je druga pjesnička zbirka. (2011).

Brautiganova treća knjiga U šećeru lubenice neposredno se nadovezuje na prethodnu, njegovu najuspješniju, Lov na pastrve u Americi (1967). I Lubenicu i Pastrvu može se naznačiti kao dulje pripovijesti pomalo zakučaste pripovjedne linije ili, recimo, kao niz anegdota razlomljenih u poglavlja, s galerijom čudačkih likova zaokupljenima zavrnutim aktivnostima u uvrnutim okruženjima... Naime, ni najmanje nije jednostavno jednoznačno ustvrditi jesu li to romani ili pripovijesti, ili možebitno novele; ustvari, najjednostavnije je reći – to je Brautigan!
Književni su ga kritičari označili piscem koji svojim knjigama najprimjerenije predstavlja kontrakulturni pokret "mira, ljubavi i glazbe" druge polovice 1960-ih. Rock glazba i tekstovi većine ondašnjih glazbenika (koje na koricama izvrsno dubliraju ovdašnji, koprivnički), pa i sam njihov način života, "plivaju" uz Brautiganovu prozu kao pastrva u vodi. Spomenimo i da mu se predšasnike može naći u bitnicima poput Burroughsa, Kerouaca ili Ferlinghettia, koji je za Brautigana rekao kako je u životu i pisanju "bio više u skladu s pastrvama u Americi negoli s ljudima". Ta njegova kvaliteta, u najboljem smislu tih riječi, dojmljivo je prisutna i u U šećeru lubenice, gdje sunce svakog dana sja drugom bojom i gdje je sve načinjeno od šećera lubenice... Maštovito, snovito, lijepo, ružno, veselo, tužno, neuhvatljivo, poetično, otkačeno, skroz netipično, a tako tipično za Brautigana!

Tribine Jutra poezije, nakon ljetne stanke, ponovno se počinju održavati od subote, 17.09. u Berki, Berislavićeva 18, od 11 sati. Voditelj je Robert Roklicer, a prvi gost-pjesnik biti će Branimir Bošnjak.


BRANIMIR BOŠNJAK, književnik (Vrbica 1943.) osnovnu školu završava u Vinkovcima, gimnaziju u Zagrebu, diplomira na Fakultetu političkih znanosti, a doktorira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1996.) s temom o pjesništvu Josipa Severa. Bio je urednik niza časopisa i edicija, od Studentskog lista, Poleta, Pitanja, te časopisa Republika i The Bridge, uređivao je emisije iz književnosti na Radio Zagrebu, bio je urednik Dramskog programa HTV-a, i urednik Dramskog programa Hrvatskog radija. Objavio je dvadesetak knjiga eseja, znanstvenih studija, antologija, kritika i pjesama. Nagrađen je nizom književnih priznanja (Nagrada grada Zagreba, 1974., Nagradom DHK "Tin Ujević" 1983., godišnjom nagradom "Vladimir Nazor", 1989., te nagradama "Josip i Ivan Kozarac", 2003., "Duhovno hrašće" 2005., „Goranovim vijencem“ 2009., te nagradom Matice hrvatske „A.G.Matoš“ za književnu i umjetničku kritiku (2011.).

Središnji esejistički i pjesnički rad Branimira Bošnjaka vezan je uz časopis „Pitanja“ (1969-1974) gdje je u Hrvatskoj prvi put (prije Lyotarova spisa o postmodernizmu) izrečena tvrdnja o„postmodernističkom stanju“ suvremene umjetnosti. Tako su stvoreni uvjeti za recepciju Lacanovih i Derridinih studija, stvarajući novu praksu pisanja ne samo kritičkih tekstova nego i poezije tzv. „gramatološkog obrata“. Urednik je knjige (zajedno s Darkom Kolibašem) „Slovo razlike“ (1970.), svojevrsnog dekonstrukcionističkog zbornika kao odgovora na komunikacijsku i informacijsku globalizaciju, ali i na promašaje društvene kritike koja je samo puko obnavljanje vladajućeg diskursa pisanja, moći, utopije. Bošnjak spaja esejizam i pjesmu, nastojeći doprijeti do izvora logocentrizma („Semantička gladovanja“)ili ludistički stvoriti „gramatološku razliku“ fikcijskog i zbiljskog („Gimnastičar u pidžami“). U kasnijim knjigama predskazuje „obnavljanje povijesti“ rata i sukoba, da bi tragediju njezinog povrata popratio knjigom„Posude za vrijeme“ i obnovom pjesme u prozi. Iako su u Bošnjakovom pjesništvu prisutni tamni tonovi, oni su dio igre pjesme i svijeta, otkrivajući kako se i u sitnom i naizgled zametnutom detalju skrivaju čitavi životi nekih dolazećih ili prošlih svjetova („Svrhe malih stvari“).

Vlado Bulić, bloger, pisac, scenarist, govori o književnosti, politici i svom radu na scenariju nove dramske serije 'Loza' na ovome linku

Na ovome linku Igor Žic piše o tome kako su hrvatski avangardist i ruska špijunka utjecali na nastanak najboljega romana Miroslava Krleže, a na ovome linku Pavao Pavličić piše o lošim Krležinim pjesmama.

U petak i subotu 16. i 17. rujna 2011. u Zagrebu u Hrvatskom društvu pisaca, Basaričekova 24, Zagreb, a 18. rujna (nedjelja) u Islamu Grčkom, održat će se simpozij "Desničini susreti 2011." s temom "Intelektualci i rat, 1939.-1947. godine".

Program uključuje predavanja:
- O rijetko obrađivanim djelovanjem i životom Bele i Miroslava Krleže za vrijeme ustaškog režima Ante Pavelića 1941.-1945.
- Tko su zapravo bile "poštene hrvatske" žene u NDH i koja je bila uloga intelektualki u tom periodu?
- Zašto se mistificira smrt I. G. Kovačića?
- Kontroverze oko 1. kongresa kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom 1944
- O tome kako dolazi do odluke da se tajni posjed preobrati u javno dobro kulture (Dnevnik Aleksandra Tišme)
- F. Meinecke: što činiti nakon "njemačke katastrofe"?

Hrvatski radio 3.program
15.09.2011. 18:00

RADIO DRAMA - Antun Pavlovič Čehov: Paviljon broj 6

Dramatizacija: Mate Ganza
Režija: Dejan Šorak
Radnja Čehovljeve novele, koju je za radio dramatizirao M.Ganza, zbiva se u malom mjestu u kojem liječnik Andrej Jefimič vodi tzv. "bogougodni zavod" ili jednostavnije rečeno ludnicu. Kao što kaže u razgovoru s prijateljem, plemićem Averjaničem, bolnička institucija koju vodi "zasniva se na krađi, svađi, spletkama, kumstvu i grubom šarlatanstvu", te nije daleko od društvenog okruženja koje sankcionira ludilo kao bolest. No, taj društveni ostrakizam pogodit će Andreja koji nema snage promijeniti kotač društvene nepravde, dapače, spoznaja kako je svijet nepravedan i zao, a on na to nema odgovora, učinit će ga sudionikom društvena zla. Oni koji vide istinu bolesti, u sukobu su sa zbiljom koju ne mogu izmijeniti. Stoga će Andrej završiti u bolničkom azilu koji je vodio. "Moja je bolest samo u tome, što sam tijekom dvadeset godina našao samo jednog pametnog čovjeka u čitavom gradu, a i taj je lud", kaže Andrej Jefimić gorko. Čehov izuzetnom snagom crta granice samospoznaje svijeta i čovjeka u njemu, nemoć pojedinca da probije krugove zla samom mišlju o dobru.

Urednica: Lada Martinac-Kralj

Pjesnički susreti Ratka Ratkovića koji su se 41. put održali u Bijelom Polju u Crnoj Gori tradicionalno su skloni hrvatskim pjesnicima. Tako je splitski pjesnik, prozaik i književni kritičar, radijski novinar ali i turistički vodič Mario Glavaš dobio prvu nagradu za mlade pjesnike do 27 godina, i to za rukopis “Ciklona”. Lani je Mario Glavaš u Bijelom Polju dobio drugu nagradu za rukopis “Grad”. Ove je godine već osvojio i treću nagradu Večernjeg lista za kratku priču, i to autobiografskim “Cipelama”, prizorom iz gastarbajterskog života. Glavaš je osvojio i prvu nagradu “Na vrh jezika” koju dodjeljuju Zarez i Algoritam, i to rukopisom “Grad”, a za svoj roman prvijenac “Libreto za mrtve kitove” dobio je još 2009. godine nagradu Albatros koju dodjeljuje Pučko otvoreno učilište u Velikoj Gorici. I dok je lani glavnu Ratkovićevu nagradu osvojio hrvatski pjesnik Ivica Prtenjača za zbirku “Okrutnost”, ove su godine u najuži izbor iz Hrvatske ušli Krešimir Bagić zbirkom “Trebalo bi srušiti zidove” i Miloš Đurđević “Umbrijska sunčanica i druge pjesme”. Na regionalni natječaj za nagradu koja nosi ime Ratka Ratkovića došlo je 27 prijedloga.

Autor: Denis Derk
Izvor: Večernji list

Hrvatsko društvo pisaca

poziva nas

15.09.2011. u 19 sati, u buffet 'Pod starim krovovima', Basaričekova 9, na novu tribinu iz ciklusa 'Dekonstrukcije'.

Tema: Žene u znanstvenoj fantastici

U razgovoru sudjeluju spisateljice Tatjana Jambrišak i Katarina Brbora.

Voditeljica tribine Dekonstrukcije:
Darija Žilić

Na ovome linku
Robert Perišić
govori o inicijativi
za poboljšanje statusa pisaca
te o svojoj
novoj knjizi.

Na ovome linku možete pročitati prvo poglavlje knjige 'Kritika relativizma ukusa. Predavanja o ukusu, moralu i poetici' Milivoja Solara, koja će ove jeseni izaći u izdanju Matice hrvatske.

U noći s petog na šesti studeni 2010. godine novinara Olega Kašina zvjerski su pretukli nepoznati napadači u dvorištu njegove kuće. Dva mjeseca prije tog slučaja, koji je uznemirio cijelu zemlju, Oleg je poslao u redakciju svoj roman „Roissja vperde“. Roman se temelji na fantastičnom slučaju – eksperimentu ubrzavanja rasta živih bića, koji izaziva pomutnju u mesnoj industriji, ali i u državnim službama. Ubrzo se počinje raditi na stvaranju super ljudi, što dovodi do zločina i tajanstvenih smrti... Kada pročita roman, čitatelj će se dosjetiti tko bi mogao stajati iza napada na Olega Kašina.

Oleg Kašin rođen je 1980. godine u Kaliningradu. Diplomirao je na pomorskom fakultetu State Baltic Fishing Fleet Academy u Kaliningradu. Jedan je od najpoznatijih ruskih novinara koji je pisao za mnoge dnevne novine i časopise: Expet, Forbes, Izvestija, Komsomolskaja Pravda te za vrlo utjecajni ruski list Kommersant. U svojim tekstovima kritzirao je rad ruske vlade, rat u Čečeniji te pisao o nacionalističko-fašističkim pokretima mladih bliskih ruskoj vladi. Godine 2010. ruska i svjetska javnost ostala je zgranuta brutalnim napadom na Olega Kašina (i objavljivanjem snimke napada na Youtubeu), koji je autor, srećom, preživio.

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10,00 kn )
a u njemu,
između ostaloga,
i
moja kritika
romana 'Nevidljivo'
Paula Austera

Novi 'Vijenac još donosi:

- temat posvećen Miroslavu Krleži s tekstovima Reinharda Lauera, Pavla Pavličića, Maše Grdešić, Igora Žica, Mire Muhoberac, Zorana Kravara, Viktorie Franić Tomić i Feđe Gavrilovića
- kolumnu jezikoslovke Nives Opačić
- razgovor s Radom Jarkom
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Silvije Benković Peratove 'Tetin luštrin'
- tekst Dragutina Pasarića o 21.pjesničkoj manifestaciji 'Croatia rediviva'
- tekst marine Protrke o trećem svesku sabranih djela Ivane Brlić Mažuranić
- tekst Andrea Posmodija o knjizi Marcela Beyera 'Kaltenburg'
- tekst Vladimira Rema o slavonskoj periodici u neovisnoj Hrvatskoj
- prvo poglavlje knjige 'Kritika relativizma ukusa' akademika Milivoja Solara, koja uskoro izlazi u izdanju Matice hrvatske
- tekst Vedrana Obućine o knjizi Tima Weinera 'Nasljeđe pepela. Povijest CIA-e'
- prozni i poetski zapisi Mladena Machieda

te još pregršt tekstova o teatru, filmu, likovnoj umjetnosti, plesu, arhitekturi, glazbi...

Europski centar za kulturu i debatu "Grad" raspisao je drugi natječaj za najbolju kratku priču, za autore koji pišu na srpskom, hrvatskom, bosanskom i crnogorskom jeziku.

Tematika priča je suvremeni život mladih.

Neobjavljene priče se mogu slati na mail adresu www.knjiznica@culturalfront.net do 31. 12. 2011. godine.


Više o uvjetima natječaja ovdje

Knjigom "Nemirni mir" nakladnička kuća 'Mala zvona' otpočinje seriju "II svjetstki rat", koja se bavi svjetskom poviješću tog dramatičnog vremena.
"Puna vreća laži" novi je naslov u njihovoj biblioteci za djecu Praporac.

Riječ izdavača:

Uvodna knjiga serije o II. svjetskom ratu govori o dva desetljeća povijesti svijeta, od završetka jednog do početka drugog golemog krvoprolića. Ona nije tek faktografsko-kronološka naracija o zbivanjima, nego istraživanje o fenomenima i procesima koji su obilježili to doba velikih nada, razočaranja i bojazni. Po mnogo čemu slično desetljećima uoči I. svjetskog rata, donijelo je i neočekivane novosti: prijetnju socijalne revolucije, moćan val antikolonijalnih pokreta, najveću ekonomsku krizu, fašizam i totalitarne diktature. U tom velikom, vrlo složenom i na različite načine povezanom spletu zbivanja čitatelj će naći razloge za dosad najveći od svih ratova, čiji brojni tragovi još uvijek žive.
.
Tekst je namijenjen širokoj publici, napisan jednostavno i dinamično te popraćen bilješkama koje tumače manje poznate pojmove.


******

'Puna vreća laži', knjiga igrokaza nastalih prema šest priča iz hrvatske folklorne baštine, svojevrsni je nastavak 'Noine mačke', nagrađene knjige igrokaza što ih je Sanja Lovrenčić napisala prema motivima iz svjetske folklorne baštine. Obje se kreću prepoznatljivim bajkovitim terenom, grade krhke scenske kuće za snalažljive čudake sposobne uspostaviti kontakt između razmaknutih svjetova.
Još razigranija i otvorenija nego u svojoj prvoj knjizi igrokaza – možda i zato što su ti tekstovi vrlo brzo doživjeli scensku provjeru u nekoliko dramskih studija – autorica poziva na različite oblike improvizatorskoga dječjeg kazališta. Njezini igrokazi čuuvaju ovaj put vidljive šavove, dovode nas do raskrižja na kojima donosimo odluke o tome hoćeemo li igrati dalje, uvesti ili izostaviti neki lik, uključiti publiku u igru ili je pozvati na gozbu...

ilustrirala Ana Kadoić
uredila Lidija Dujić

Hrvatski radio 3.program
09.09.2011. 18:00

RADIO ATELJE: Ivana Sajko: "Rose is a rose is a rose..."

Naslov drame slavna je rečenica pjesme Sacred Emily američke pjesnikinje i književnice Gertrude Stein.
Rose is a Rose is a Rose is a Rose ljubavna je priča koja se događa u noći kada na ulicama predgrađa izbija frka. Autorica sama izvodi tekst zauzimajući istovremeno poziciju spisateljice u trenutku pisanja, poziciju glumice koja izvodi napisani tekst te poziciju lika u vlastitom tekstu.
Drama je napisana 2008. godine, praizvedena na festivalu Steirischer Herbst u Grazu, igrana je i u Njemačkoj i Švicarskoj, a hrvatsku je praizvedbu imala 2010. godine u Zagrebačkom kazalištu mladih.
U radio-izvedbi uživo sudjeluju i rock glazbenici Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz koji su za ovu dramsku partituru skladali originalnu glazbu.
Izvođači: Ivana Sajko, Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz
Urednica: Tatjana Gašparović

Od 9. do 10. rujna 2011. – 20 godina nakon proglašenja neovisnosti Hrvatske i izbijanja rata – u Vukovaru se susreće 10 poznatih književnika iz podunavskih zemalja, koji će kroz čitanja i rasprave pokušati prodrijeti u srž raznolike zajedničke povijesti i budućnosti dunavskog prostora.

U organizaciji Austrijskog kulturnog foruma i Hrvatskog doma Vukovar, ovaj bi književni susret trebao otvoriti pitanje zajedničkog književnog i kulturnog prostora u regiji 20 godina nakon raspada Jugoslavije.

Iz Hrvatske u Vukovar stižu Robert Perišić, Ivana Simić Bodrožić te Damir Karakaš, iz susjedne Srbije Teofil Pančić i Vladimir Arsenijević, iz BIH Selvedin Avdić i Lamija Begagić, iz Austrije Karl-Markus Gauss i Erwin Riess, a iz Mađarske Krisztiŕn Grecso kojem je upravo objavljena knjiga kod Frakture, i koji će dan prije svratiti i na promociju u Zagreb.

Osim bogatog književnog programa koji će se dva dana u večernjim satima održavati u kafiću D2 na samom Dunavu, u petak (9.9.) će u sklopu 'Petka u Ružički' biti prikazan i film Donau, Dunaj, Duna, Dunav, Dunarea.

Dunav kao simbol očito je dobar povod ne samo za pokušaj promišljanja zajedničkih identiteta, već i za decentralizaciju književnih događanja koji se iz Zagreba izmiču tamo gdje su dulji niz godina rijetka, ali nužno potrebna.

Ludwig Bauer ovogodišnji je dobitnik nagrade 'Meša Selimović', za roman 'Zavičaj zaborav'.

Tim povodom razgovarao sam s Bauerom za portal Moderna Vremena Info.

Razgovor čitajte ovdje

Povodom polemike
Mlakić-Pavlović
Predrag Crnković
piše o
"palanačkoj književnoj jebaonici",
tj. o književnom kritičarstvu u Srba i Hrvata
na ovome linku .

Inače, radi se o prvom dijelu teksta a Crnković najavljuje da će u nastavku između ostaloga pisati i o Postnikovljevoj kritici Jergovićevog romana.

****

A kad smo već kod Crnkovićevih polemika, podsjećam vas na njegovu prepisku s Božidarom Pavlovićem, povod koje je bila Pavlovićeva "kritika" Crnkovićeva romana 'Beograd za pokojnike'.

Čitajte ovdje

KRITIKA:

- Knjigu, knjigu! Kraljevstvo za knjigu!

Roman ˝Zavičaj, zaborav˝ Ludwiga Bauera proglašen je u subotu uvečer u Tuzli najboljim romanom u prošloj godini, čime su završeni ovogodišnji Međunarodni književni susreti ˝Cum Grano Salis˝, koji su se održavali jedanaesti put po redu.

Odluku o ovogodišnjem dobitniku prestižne nagrade ˝Meša Selimović˝ donio je žiri u sastavu Ferida Duraković, Vladimir Arsenić, Miljenko Jergović, Andrej Nikolaidis i Enver Kazaz.

Opširnije ovdje

05.09.2011.
Hrvatski radio 3.program
10:30 do 11:00 sati

emisija 'Razgovor s povodom'

gostuje Zoran Kravar

tema razgovora Miroslav Krleža

U nedjelju 4. rujna u 19 sati, Ivica Prtenjača će na 'Kavi i kolačima' ugostiti pisca Nenada Stipanića, autora zbirki priča „Sprinteri u labirintu“ (2005) „Odlično je baviti se kriminalom“ (2008). Stipanić će pretpremijerno čitati ulomke iz svog novog uznemirujuće dobrog romana, a Prtenjača se sprema zavrnut mu ruku i gurnuti ga na policu s poezijom.

Razgovor
s jednim
od najuspješnijih urednika,
Krunom Lokotarom,
čitajte
ovdje

Hrvatski radio 3.program
01.09.2011. 18:00

RADIO DRAMA - Henrik Ibsen: Rosmersholm

Jedno od Ibsenovih remek-djela koje temu socijalnih i političkih promjena detektira preko rušenja odnosa u obiteljima, prijateljstvima, ljubavima. No, kako je većina komada ovog norveškog dramatičara ukotvljena u društvene specifičnosti vremena s kraja devetnaestog stoljeća, naša radio-adaptacija vezu s ovim vremenom traži u temi patologije manipulacije. Naime, glavni ženski lik, Rebeka West, žena slobodarskog, emancipiranog duha, u svojoj strasti za promjenama prelazi granice etičnosti. Njezino osvješćenje, te osvješćenje Rosmera, bivšeg svećenika, da su promjene posredno uništile jedan život rađaju tragičnu krivicu i ideju da sami sebe kazne najstrašnijom mogućom kaznom.

Igraju: Darija Lorenci, Sreten Mokrović, Zvonimir Zoričić, Žarko Potočnjak, Pero Juričić i Branka Cvitković.
Prijevod: Anka Katušić Balen.
Radio-prilagodba: Lada Martinac-Kralj.
Režija: Ranka Mesarić