U utorak, 14. lipnja 2011., u 20 sati u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu Durieux će predstaviti knjigu «Gorući grm» Bodana Žižića o slikaru, dizajneru i velikoj kulturnoj ličnosti Alfredu Palu. O knjizi, u čijem je centru veliki biografski intervju s Alfredom Palom, govore Predrag Matvejević i Bogdan Žižić.

Alfred Pal. Slikar Alfred Pal bio je poznat po dvije stvari. Prvo kao najplodniji hrvatski dizajner knjiga, od džepnih knjiga do najzahtjevnijih literarnih i umjetničkih edicija. Kao slobodni umjetnik prelomio ih je i likovno opremio valjda tisuće, mahom za velike zagrebačke izdavačke kuće. Drugo, kad je bio u koncentracionom logoru za političke «neprijatelje» Goli Otok, odbio je samom sebi klesati spomenik. Jednog dana određeno mu je, naime, da kleše spomenik žrtvama fašističkog logora Kampor na otoku Rabu. Odbio je odlučno, jer je prethodno tamo sam bio interniran. «Samom sebi spomenik klesati neću», rekao je. Bio je odvažan i duhovit. - Rođen je 1920. u Beču. Do svoje 11. godine je živio naizmjence u Beču i Krakovu, a zatim dolazi u Vukovar svojim tetkama. 1940. upisuje studij arhitekture u Beogradu, no, upravo je uveden numerus clausus za Židove, pa je upućen „na čekanje“. Umjesto studija, dočekao je okupaciju i progon. Alfred, «Fredi», uspijeva se prokrijumčariti do Crikvenice, u tzv. «talijansku zonu» gdje je 1942. ipak interniran. Nakon pada Italije priključuje se partizanima kao borac. 1945. ulazi u oslobođeni Zagreb. Ali, od obitelji u Vukovaru svi su bili likvidirani. 1949. godine dospijeva na Goli otok, gdje, s jednim kratkim prekidom, robija četiri godine. Potom preživljava u Zagrebu kao transportni radnik, aranžer izloga i sl. S vremenom mu prijatelji i znanci uspijevaju pribaviti razne poslove „na crno“ ili pod lažnim imenom. Iako i dalje pod prismotrom političke policije, počinje opremati knjige, praviti plakate, pa i izlagati svoje slike. - 2010. ga je na pješačkom prijelazu pokosio motorist. Od tada je, mjesecima sav u gipsu, samo ležao na bolničkim odjelima. Nije mogao primati prijatelje, no redovito ga je posjećivao Bogdan Žižić koji je o njemu snimio čak tri dokumentarna filma. Kad je prvi put došao, Pal mu je rekao: «Jel' vidiš, samo mi je još ovo trebalo». - Umro je 30. lipnja 2010. godine.

Bogdan Žižić rođen je 1934. godine u Solinu. Za svoje igrane i dokumentarne filmove dobio najprestižnije nacionalne i internacionalne nagrade te Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. 2009. izašla mu je knjiga «Pješčana ura. Sjećanja na Solin, Split, Pulu i Zagreb» (Durieux).