Predsjedniče, što je ostalo?

četvrtak , 03.02.2011.



U sjeni aktualne polemike ostala je činjenica da se primiče kraju drugi mandat Velimira Viskovića kao predsjednika HDP-a.

Tim povodom u današnjem 'Novom listu' Davor Mandić analizira Viskovićeva dva mandata.

Svoj je tekst Mandić podebljao izjavama, kako kaže, rijetkih nepristranih pratitelja događanja na knjiškoj sceni, koje je prepoznao u Valeriju Jurišiću i u mojoj malenkosti.

Evo što sam o toj temi izjavio za 'Novi list':

Kao nepristran promatrač zbivanja na književnoj sceni, mogu reći da je Viskovićevo predsjedanje HDP-om bilo neprimjetno. Drugim riječima, ništa bitno novoga nije donijelo. HDP-ovi časopisi su nastavili s izlaženjem; tribine su se, slabo ili nikako posjećene, nastavile održavati; knjige su u nekoliko HDP-ovih edicija nastavile izlaziti, a u programu "Razmjena pisaca" mnogokoji je domaći pisac prošvrljao svijetom a neki od njihovih stranih kolega su uzvratili posjet. Netko će reći,u uvjetima recesije možda je i to dovoljno. Međutim, na onom najvažnijem zadatku, poboljšanju statusa pisaca, nije se učinilo apsolutno ništa.
Prekobrojnost Viskovićevih funkcija možda mu nije ostavljala dovoljno prostora da se s maksimalnom pozornošću posveti određenim zadaćama pa bi novome predsjedniku, nadajmo se - manje opterećenom drugim funkcijama - u zadatak trebalo staviti da razmisli o prioritetima i osnovnoj ulozi Društva na čelo kojega dolazi. Država smo u kojoj sve ide po inerciji, a čini mi se da je to bio modus operandi i HDP-a, pa ne bi bilo dobro da se s takvom praksom nastavi i nakon smjene predsjednika.








<< Arhiva >>