Zvonimir Majdak (1938.) u svojoj je književnoj karijeri pisao poeziju, romane, pripovijesti, televizijske i radijske drame, feljtone, kritike i putopisnu prozu, no najviše se istaknuo kao pripovjedač. Njegov se književni opus temelji na iznimnoj lakoći i jednostavnosti pisanja te majstorskom fabuliranju što je rezultiralo mnoštvom uspješnica u kojima je vješto znao uklanjati granice između ozbiljne i zabavne književnosti.

Majdak je književnik koji je nastojao njegovati dvije posve sučeljene tendencije našega vremena: onu u kojoj dolaze do izražaja sve aporije i sumnje moderne književnosti druge polovice 20. stoljeća, i onu koja je svojom jednostavnošću, razumljivošću i lakom mogućnošću poistovjećivanja namijenjena najširoj čitalačkoj publici.

Glede estetske vrijednosti i vjerodostojnosti književnoga sloga, posebno valja istaknuti njegov kultni roman "Kužiš, stari moj", zatim romane "Mladić", "Kćerka" i "Starac" koji sigurno pripadaju u sam vrh suvremene hrvatske proze 20. stoljeća.

Najnoviji Majdakov roman "Povratak sudbini" otkriva posve novog Majdaka, autora koji više nije toliko zaokupljen čvrstom fabulom, koji ne stvara osobite napetosti među svojim likovima, koji svoj roman gradi više kao poetsku priču umorna čovjeka, čovjeka koji je doživio sve što se u jednoj vrsnoj karijeri stomatološkoga kirurga može dogoditi, čovjeka koji se nakon raznih putovanja diljem svijeta konačno želi vratiti u svoj zavičaj, otpočinuti i uživati u ljepotama pejzaža i vlastitim sjećanjima.

"Povratkom sudbine" hrvatska književna proza zaista je dobila posve drukčijega, neočekivana i intrigantnog Majdaka. Svojim najnovijim romanom nesumnjivo se potvrđuje kao jedan od najvitalnijih autora s najraznorodnijim književnim opusom u suvremenoj hrvatskoj književnosti.