Knjiga Deana Dude "Hrvatski književni bajkomat" obuhvaća četrdesetak tekstova posvećenih različitim temama domaće tranzicije koji su od 2002. godine objavljivani u hrvatskim tiskanim medijima, uglavnom u Feralu. Tekstovi su raspoređeni u četiri tematske cjeline.
U prvoj se nalaze članci posvećeni hrvatskoj književnoj tranziciji, odnosno promjenama u književnom polju koje nastaju u tzv. neokapitalističkim uvjetima. Obuhvaćaju analizu cjelokupnoga ciklusa književne proizvodnje – način financiranja nakladništva, promjena autorske pozicije, status književne kritike, reprezentaciju književnosti u medijima, konstruiranje čitatelja, kao i niz popratnih pojava vezanih uz promjenu književnog polja (festivali, nagrade, autorske naknade itd.). Posrijedi su teme konceptualno posve zapostavljene u diskursu suvremene književne kritike i znanja o književnosti.
Drugu cjelinu čine tekstovi posvećeni potrošačkim aspektima hrvatske tranzicije, osobito njezinu tretmanu u domaćim medijima. Obrađuju se fenomeni medijskih kompradora (prekupaca), festivalske kulture, tržišta nostalgije i umivenog društva kao jasni signali izlaska iz okvira 1990-ih odnosno promjene nacionalno osviještenog subjekta u priželjkivanoga globalnog potrošača.
U trećem se bloku nalaze recenzentsko-kritičarski članci posvećeni knjigama ili pop-kulturnim proizvodima (npr. M. Krleža, R. Barthes, J. Strummer itd.), iznova kao simptom koji pomaže dijagnozi tranzicijske kulture i njezina vrijednosnog modela.
Posljednja, četvrta cjelina obuhvaća tekstove na temu škole, školovanja, roditeljstva i reformi u školskom odnosno sveučilišnom sustavu – od roditeljske panike prilikom upisa u obrazovne institucije preko politike Ministarstva znanosti i obrazovanja (bolonjska reforma, državna matura, znanstveni projekti itd.) do blokade hrvatskih sveučilišta.
Knjigu upotpunjuje pogovor urednika izdanja Viktora Ivančića.

Premda objavljivani u razdoblju od nekoliko godina, tekstovi okupljeni na jednome mjestu snaže jedan drugi, dobivaju dodatna značenja i čine logičnu i čvrstu cjelinu. Bez obzira na tematsku raznorodnost – ili bolje: upravo zbog toga – i posebnu posvećenost učincima tranzicije u domeni kulture, shvaćene u tradicionalnom i širem smislu, rezultat je, pored ostaloga, najzaokruženija kritika medijske moći i medijske industrije koja je u nas dosad objavljena.