730 dana. Jedna istraga bez rezultata. Odgovornost društva? Istraživačko novinarstvo? Je li ta sintagma u hrvatskim (ne)prilikama postala besmislena? Može li novinar kroz pričanje priče iskazati stajalište, zauzeti poziciju i boriti se za slobodu mišljenja? Naravno da može. I mora. Samo se ovo "mora" počesto zaboravlja jer ljudi etičke norme, pogotovo one profesionalne naravi, natežu uzduž i poprijeko, i zaboravljaju da upravo to odvaja lošeg novinara od dobroga, bez obzira na to bavio se on žutilom ili sivilom. Viktor Ivančić je novinar koji nas mnogočemu može poučiti, kako u domeni pisanja, tako i u području okretanja obraza slijeva-nadesno bez puno ustezanja, znajući da će šamar kad-tad pasti - jer to je takva profesija u kojoj kuraža počesto dovodi do blamaže, naravno u očima onih koji su naučeni upirati prstom. U novoj knjizi 'Zašto ne pišem i drugi eseji' Ivančić se bavi brojnim aktualnim temama, razlaže ih i sažima u svojoj maniri oštra i prkosna jezika: natječaji državne rafinerije, neslavni rasplet afere Index, raspjevani kapital i hrvatski Carringtoni u svojim dvorcima podno gora i brežuljaka, prepletanje vlasništva i medija iz tvrtke A preko tvrtke B u tvrtku C, koncerni i "gazde", bivši izbacivači - danas kolekcionari i vojna lica pred oltarom. Sve je to naša stvarnost, no ne zaboravimo nešto čemu nas uči Ivančić: "Možete ljude tretirati kao budale, i čak biti znatnim dijelom u pravu, ali nije mudro zanijekati im sposobnost poruge."
Nastala, uglavnom, u godini nakon gašenja splitskog "Feral Tribunea" - najznačajnijeg nedeljnika koji je na jugoslovenskom prostoru izlazio u poslednjoj deceniji prethodnog i prvoj deceniji ovog stoleća - knjiga "Zašto ne pišem i drugi eseji" Viktora Ivančića svojevrsni je autorov iskorak iz publicistike u esejistiku. Riječ je o štivu koje u isti mah funkcionira kao bespoštedna analiza, borbeni apel i vrhunska književnost. Lucidna demontaža aktualnih medijskih neprilika samo je polazište za Ivančićevo ukazivanje na neophodnost društvene promene, ali i za njegovo svjedočenje o važnosti estetske vizije svijeta.