Iris, glavna junakinja romana 'Tehnosmoza', izdržava osamnaestogodišnju kaznu u zatvorskom kompleksu Atlin u Britanskoj Kolumbiji, zbog ubojstva nasilnog muža. U zatvoru maksimalne sigurnosti, koji se slavi kao vrhunsko arhitektonsko postignuće, Iris od prvoga dana smišlja mogućnosti bijega. Tri godine nakon što je Iris proglašena mrtvom, mladi pisac, novinar i arhivist kod slavnog arhitekta Otta Maasa nailazi na dokumentaciju o zatvoru Atlin — i na priču o Iris… Kroz prizmu ovih dviju priča, autor nam podastire beskompromisno promišljanje o tehničkoj supremaciji i onome što je jedino u stanju suprotstaviti joj se: umjetnosti i ljubavi. Ovaj roman iznimno preciznog i hladnog stila protest je protiv dehumaniziranog tehnokratskog društva prisile, kontrole i straha, društva budućnosti u koju smo već davno kročili.

…izvrsno napisan roman o ljubavi prema slobodi i umjetnosti, prepun književnih referenci.
Lire

Ispreplićući nabokovsku idilu i znanstvenofantastičnu spekulaciju, ovaj roman do zadnje stranice plijeni pažnju čitatelja preciznošću konstrukcije.
Nouvel Observateur

Mathieu Terence, rođen 1972. u Saint-Germain-en-Layu, jedan je od darovitijih francuskih pisaca mlađe generacije. Romanopisac, novelist i pjesnik, 1998. godine romanom Fiasco osvaja Nagradu Bourse Hachette. 2002. godine za roman Journal d’un cSur sec dobiva Nagradu François Mauriac Francuske akademije, a za zbirku priča Les filles de l'ombre ovjenčan je 2002. godine prestižnom Nagradom za novelu Francuske akademije. 2004. godine objavljuje roman Maître-chien i pjesničku zbirku Aux dimensions du monde. Romanom Tehnosmoza iz 2007. godine ulazi u najuži izbor za Nagradu Flore.