Najveći memoarist krugovaške generacije i epohe.
Nedjeljko Fabrio

U hrvatskoj književnosti novijega doba Prica je bio taj kojeg se moralo voljeti jer je to po svemu zaslužio.
Zdravko Zima

Treći i posljednji svezak ''Bilježnica namjernog sjećanja'', prema riječima samog autora, romaneskni je prikaz društvenog, moralnog i duhovnog života druge polovine 20. stoljeća u Hrvatskoj, od naraštaja krugovaša do konca devedesetih. Središnji je lik pjesnik, esejist, filozof, govornik i političar Vlado Gotovac, čiji portret autor vješto i s puno ljubavi donosi kroz sjećanja na ključne događaje njegova života, ali i razgovore s autorom (i dugogodišnjim prijateljem) te drugim književnicima kao što su Antun Šoljan, Josip Pupačić, Slobodan Novak, Vladan Desnica i drugi.

Nadjenuvši svom glavnom liku ime Job Gotal, autor je i simbolički doveo u vezu njegove kušnje s onima najpoznatijeg starozavjetnog mučenika. Proganjan od ondašnje vlasti zbog tobožnjeg nacionalizma, osuđivan i zatvaran, jednom riječju – ponižavan (naslov knjige je, nimalo slučajno, Poniženja), kroz Gotovčevu se sudbinu prelama moralna i duhovna slika jednog razdoblja. Riječ je ne samo o duhovnim nego i o sasvim fizičkim poniženjima koja su 1972. i 1982. godine kulminirala uhićenjem i robijom a 1997. nasrtajem hrvatskog vojnika tijekom predsjedničke kampanje u Puli.
Iako se djelo može čitati kao gorko svjedočanstvo razočarana intelektualca, ono je ujedno i pohvala jednom prijateljstvu, istinskom humanizmu i vjernosti onim vrijednostima i načelima bez kojih bi slika jednog razdoblja bila kudikamo tmurnija.