Pasolinijev prvi roman 'Uličari' (Ragazzi di vita, 1955) ocrtava život u Rimu i rimskim predgrađima posljednjih mjeseci Drugoga svjetskog rata i prvih godina poraća. Nižu se epizode u kojima protagonisti, prije svega dječaci i momci, ali i cijela paleta živih i upečatljivih likova, ubiru crne plodove fašizma, rata i bijede.
Sam je autor u pismu svom izdavaču o Uličarima napisao: “Moja narativna poetika počiva na privlačenju pozornosti na neposredne datosti. To mogu ostvariti zato što se te neposredne datosti smještaju u idealnu strukturu ili narativni luk koji se podudara s moralnim sadržajem romana. Takva bi se struktura općenito mogla definirati na ovaj način: poslijeratno vremenski luk u Rimu, od kaosa punog nade prvih dana oslobođenja pa do reakcije na samom početku 50-ih godina. To je posve precizno razdoblje koje se poklapa s prelaskom protagonista i njegovih prijatelja (Rico, Alduccio itd.) iz dječačkog u mladenačko doba, odnosno (a tu je poklapanje potpuno) iz junačke i amoralne životne dobi u dob koja je već prozaična i nemoralna. Ti momci (koji su zbog fašističkoga rata rasli kao nepismeni divljaci i delinkventi) svoj ‘prozaičan i nemoralan’ život mogu zahvaliti upravo društvu koje je na njihovu vitalnost opet reagiralo nametanjem vlastite moralne ideologije. Valja znati da sve to ostaje ‘prije’ knjige, jer se ja kao pripovjedač u to ne uplećem.”

Pjesnik, romanopisac, filmski režiser, dramski pisac, esejist i slikar Pier Paolo Pasolini rođen je 1922. u Bologni, a život je okončao okrutno ubijen u Ostiji kraj Rima 1975. godine. Početkom 50-ih doseljava u Rim, kada se intenzivnije počinje baviti književnošću, a ulazi i u svijet filma koji mu je priskrbio međunarodni ugled. Njegov društveno-politički angažman, koji ponajprije karakterizira slobodoumlje, nekonformizam i promicanje drugosti, iščitava se iz svih njegovih djela, od kojih su – osim 'Uličara' – važnija: 'Najbolja mladost' (La meglio gioventů, 1954), 'Talijanski kanconijer. Antologija pučkog pjesništva' (Canzoniere italiano. Antologia della poesia popolare, 1955), 'Gramscijev pepeo' (Le ceneri di Gramsci, 1957), 'Žestok život' (Una vita violenta, 1959), 'Strast i ideologija' (Passione e ideologia, 1960), Heretički empirizam (Empirismo eretico, 1972), 'Božanska mimeza' (La divina mimesis, 1975), 'Teatar '(Teatro, 1988), 'Nafta' (Petrolio, 1992).