Realističkim kontekstuiranjem, punim prepoznatljivih mjesta naraštajnog i potrošnog civilizacijskog prepoznavanja, Pogačar ne izmiče općim mjestima suvremene pjesničke proizvodnje, ali unatoč tome, u jednoj od ponajboljih zbirki mladoga pjesništva, vješto spaja raznorodne i kontrastne sekvencije, diskurzivno i slikovno, u eklektičan, narativno raščlanjen slijed koji živo odražava dijalektiku realnoga.
Zvonimir Mrkonjić, Vijenac

Prodorni i teški tekstovi Marka Pogačara donose slike čiji mali prizori vas mogu daleko odvesti. Njegovi tekstovi oslobađaju neporecivu snagu.
Jean-Marie Dinh, L’Hérault du Jour

Pogačarevo pjesništvo u kontekstu suvremene hrvatske poezije svakako bi se moglo povezati ponajprije s pjesništvom Borisa Marune, i to zbog profetske proklamativnosti, ali i već spomenute antipoetičnosti – ispisivanju vlastite priče o revoluciji. Pogačareva poezija u tom je smislu puno inspirativnija od već zamorne lijeve teorije i njenih teoretičara jer umjesto već prožvakanih ideja, nalazimo posve poosobljen pogled na poziciju subjekta u suvremenom društvu.
Darija Žilić, Republika

Pogačerevo “imenovanje” ponora lijepi je mali datum u našoj književnosti.
Dario Grgić, Glas Slavonije

Za Pogačarevog je protagonista fašizam na jednoj razini analogija za “izostanak skrivenog”, za “totalnu transparenciju” i upravo je to područje na kojemu mu se spreman suprotstaviti – zalažući se poezijom za revoluciju jezika.
Branislav Oblučar, Poezija