Riječ je o vrlo zanimljivoj, aktualnoj i kritičkoj zbirci eseja, posvećenoj problematici suvremene hrvatske poezije, kojom se propituje i pozicionira u umjetničkom smislu ovaj najkvalitetniji segment nacionalne literarne produkcije. Knjiga je podijeljena na tri dijela: Ogledi, Eseji o suvremenoj poeziji i Razmatranja o novijoj poeziji: jedan izbor i kritički pregledi recentno objavljenih knjiga pjesama.

Prvi dio sadrži i eseje teorijske naravi i analizira kontekst u kojemu pjesnici djeluju, funkciju kritike, promjene paradigme tumačenja – primjerice »O čitanju i (opravdanom) izbjegavanju čitanja poezije«, »O položaju pjesnika u (književna) kritika! – ili Postoji li književna kritika?«.

U većem broju eseja autor se suočava s novim, još nevrednovanim pjesničkim djelima novijih i već afirmiranih hrvatskih autora...
Branko Čegec, Danijel Dragojević, Dubravko Detoni, Slavko Jendričko, Zvonimir Mrkonjić, Nikica Petrak, Ivan Rogić Nehajev, Sibila Petlevski, Damir Šodan, Hrvoje Čulić, Milorad Stojević, Alen Galović, Drago Glamuzina, Dorta Jagić, Rade Jarak, Miljenko Jergović, Dražen Katunarić, Boris Maruna, Milan Milišić, Luko Paljetak, Nikola Petković, Ivica Prtenjača, Delimir Rešicki, Mario Suško, Milko Valent, Mate Ganza, Hrvoje Jurić, Miroslav Kirin, Boris Dežulović, Marko Pogačar, Faruk Šehić, Petar Opačić, Bojan Žižović, Mario Kovač, Gordana Benić, Olja Savičević Ivančević, Franjo Nagulov, Igor Štiks, Anka Žagar.

Riječ je o pristupu koji se gotovo posve izgubio. Đurđevićevo pisanje profinjenost čitanje. Đurđevićeva studija može poslužiti i kao »vodič« kroz njome interpretirane pojave i pjesničke opuse, ali i kao referentno mjesto studentima i nastavnicima koji se budu dohvaćali u njoj otvorenih problema.

Miloš Đurđević živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik i prevoditelj.