Pisano kao polemički odgovor na napade što su ih izazvali njegovi raniji kritički radovi, a osobito studija Sur Racine, ovo djelo ne samo da predstavlja svojevrstan sažetak Barthesove teorije književnoga teksta, nego pregledno i koncizno iznosi ključne prijepore oko modernog poimanja književnosti. Rasprava između Barthesa i njegovih osporavatelja, koje je predvodio sorbonski profesor Raymond Picard, zoran je primjer naravi sukoba konvencionalnog shvaćanja, prema kojem je temeljna zadaća kritike vrijednosna prosudba književnoga djela, i modernoga pristupa, koji mjesto razlike književnoga teksta vidi u načinu na koji se on služi svojom građom – jezikom. Dovodeći u pitanje uvriježena mišljenja, kako o intrinzičnim problemima stila, tako i o izvanjskim odnosima pisanja spram društva i povijesti, takav obrat uzrokuje krizu svake vrste komentara temeljenog na neupitnim vrijednostima i neispitanim pretpostavkama, te kao jedini kriterij istine kritike postavlja njezinu vlastitu koherentnost. Nadilazeći retoričkom vještinom i analitičkim dosezima neposredne povode i društveno-povijesne okolnosti svoga nastanka, 'Kritika i istina' iznimna je potvrda središnjeg Barthesova uvida.

Jedno od ključnih djela Rolanda Barthesa s francuskog je prevela Lada Čale Feldman, a naslovnu ilustraciju potpisuje Marina Leskovar.