Autobiografija Erica Hobsbawma 'Zanimljiva vremena: život kroz dvadeseto stoljeće (Interesting Times: A Twentieth-Century Life, 2002)' lirski je, prodoran i provokativan osvrt velikoga povjesničara na burno stoljeće obilježeno intenzivnim društvenim i političkim mijenama. Poznat po svojoj povijesti 19. i 20. stoljeća, autor ovdje zauzima mnogo intimnije gledište i potanko opisuje svoj osobni i intelektualni život. Unatoč tomu, ova knjiga nije pisana u ispovjednom raspoloženju, nije apologija njegova života, jer Hobsbawm smatra da autobiografija intelektualca nužno mora govoriti o njegovim idejama, stavovima i djelovanju i ne smije prerasti u dociranje. Hobsbawm ne ilustrira svjetsku povijest svojim iskustvom, nego pokazuje kako je ona oblikovala njega kao povjesničara i čovjeka. On i u svojoj autobiografiji teži razumijevanju povijesti a ne njenom odobravanju, simpatiziranju. Koliko god dakle ovi memoari nisu mogli izbjeći uzuse znanstvene historiografije, u njoj se autor – kao sudionik promatrač – više nego u drugim svojim knjigama predaje strasti pisanja.
Ispreplećući vlastita proživljavanja sa širom povijesnom perspektivom, svojim nas lijepim stilom Hobsbawm vodi od opisa svoje rane mladosti i obiteljske situacije u Beču – jer se Aleksandrije u kojoj je rođen ne sjeća – preko vajmarske i nacističke Njemačke i ranoga komunističkog političkog rada u Berlinu 1933. godine te odlaska obitelji u Englesku nakon Hitlerova uspona na vlast, pa do rada u Udruženja povjesničara Komunističke partije na Cambridgeu i sukoba s krutom linijom sovjetskih vlasti, sve do posljednjih desetljeća 20. stoljeća i života u "globalnom selu".
Osim o različitim periodima "kratkog 20. stoljeća", koje je po njemu najneobičnije i najstrašnije u ljudskoj povijesti, knjiga usporedo svjedoči i o različitim prostorima, jer njen autor piše o zemljama i regijama na četiri kontinenta s kojima je životno bio povezan (zemlje srednje Europe, Engleska, Francuska, Španjolska, Italija, zemlje Južne Amerike i druge zemlje tzv. Trećeg svijeta, te SAD).
Prisjećanjem pak na vlastitu komunističku prošlost i znanstvenu karijeru profesionalnog povjesničara, Hobsbawm istodobno provodi određenu reevaluaciju, otvoreno razmatrajući nedostatke međunarodnoga socijalizma. Osim toga, prisjećanja nadopunjuje pronicljivim zapažanjima o današnjemu svijetu (primjerice, o islamskom terorizmu, o cionizmu i o imperijalizmu SAD-a), što knjizi daje izraženu notu suvremenosti.

Eric Hobsbawm (1917) istaknuti je britanski intelektualac, marksist i komunist, jedan od najcjenjenijih živućih povjesničara. Autor je mnoštva kapitalnih historiografskih djela, među kojima se ističe tetralogija: 'Doba revolucije: Europa 1789-1848' (1962), 'Doba kapitala 1848-1875' (1975), 'Doba carstva 1875-1914' (1987) i 'Doba ekstrema: kratko dvadeseto stoljeće 1914-1991' (1994). U metodološkom smislu njegovi su memoari 'Zanimljiva vremena: život kroz dvadeseto stoljeće' (2002) komplementarni 'Dobu ekstrema' : ne svjetska povijest ilustrirana iskustvima pojedinca, nego svjetska povijest što oblikuje to iskustvo!