Dosad najkompleksniji i najžešći roman prozaika i dramatičara Tomislava Zajeca priča je o šesnaestogodišnjaku čija je životna putanja obilježena odrastanjem u domu za nezbrinutu djecu, maloljetničkom delinkvencijom i prostitucijom, nevjerojatnom galerijom likova i kroničnom bolešću.

Izniman stilist i vješt pripovjedač, Zajec ispisuje snažnu priču o prijateljstvu, ljubavi, čežnji i kroničnoj usamljenosti zbog koje i lunapark, kao metafora suvremenog svijeta, bez obzira na sve šarenilo i buku ostaje samo siva crta budućnosti.

Homoseksualizam, nasilje skinsa, automobili bombe i mnoge druge 'vruće' teme naše svakidašnjice točke su oko kojih je isprepletena priča o svijetu u kojem čak ni anđeli ne znaju uvijek kako se postaviti.

Roman je popraćen pogovorom urednice Jagne Pogačnik.

***

Tomislav Zajec rođen je 1972. godine u Zagrebu gdje je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti te apsolvirao filozofiju i kroatologiju na Hrvatskim studijima. Godine 1996. objavljuje prvu zbirku poezije; "Natanijelov dnevnik" u zborniku "U trenutku kao u divljini" s koautorima Vlatkom Grgurićem i Romanom Simićem. Iste godine objavljuje još jednu zbirku poezije, "Sjever – zlatni šut", a 2000. godine i svoju treću zbirku poezije "Rupa njegova imena" (2000).

Istovremeno, počinje se baviti proznim radom, koji rezultira objavljivanjem prvog romana, "Soba za razbijanje", koji izlazi 1998. godine. Drugi roman "Ulaz u Crnu kutiju" objavljuje 2001. godine, a treći "Ljudožderi" 2005. godine. Autor je šest dramskih tekstova, od kojih su mu na pozornicama u Hrvatskoj i inozemstvu, izvedena četiri.

Dobitnik je četiri nagrade za poeziju, te tri za dramsko stvaralaštvo.