Ovaj udžbenik sažeti je okvir predavanja o hrvatskoj autobiografskoj prozi. Unutar tri veća poglavlja (rasprave, predavanja, interpretacije) Helena Sablić Tomić je nastojala osigurati jednostavnije praćenje promjena koje su se u autobiografskoj prozi na razini izraza i sadržaja zbivale od razdoblja romantizma do suvremenosti.

Činila je to kroz sintetske naratološke i poetičke analize autobiografskih tekstova jednoga književnog razdoblja, preko prikaza generičko-tipoloških specifičnosti autobiografske proze, do nekoliko nacrtnih interpretacija knjiga pisanih prvim licem jednine koje su se našle u fokusu njezina interesa. Posebice je u njima pozornost poklanjala figuri iskazivanja osobnosti autobiografskog subjekta u javnosti i privatnosti s obzirom na duh vremena u kojemu je autobiografija napisana.

Slijedeći nove spoznaje o karakteru autobiografskog stvaralaštva od pojave Ljudevita Gaja do Igora Mandića kroz dvadesetak znanstvenih promišljanja Helena Sablić Tomić u novom rukopisu prepoznaje periodizacijske stilske tendencije svejednako naglašavajući da »čistih« termina nema. Nakon što je precizno odredila odnos medu periodizacijskim pojmovima te opisala političkopovijesni i kulturološki kontekst u ogledima se vrlo pregledno organizira rasprava o specifičnosti žanra i autoričinog pogleda na život drugih.

Veći dio udžbenika oblikovan je u formi predavanja, nastojeći slijediti tradiciju nastave na sveučilišnim prediplomskim, diplomskim i doktorskim studijima.