Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige novi naslov: zbirku priča Sanje Pilić “Tjeskoba šutnje”. Knjigu “Tjeskoba šutnje” 1990. godine u tiskanom obliku objavio je Izdavački centar Otvorenog sveučilišta u Osijeku.

O knjizi
Bez obzira na to jesu li pripovijedane u prvom, drugom ili trećem licu, bez obzira je li njihov protagonist ženskog ili muškog roda, priče Sanje Pilić gotovo su uvijek ispričane iz izrazito subjektivne vizure. Postoji svega nekoliko izuzetaka, kada se autorica odlučila za nadređenu, uvjetno kazano satiričnu perspektivu, no u svim ostalim tekstovima pripovijedno gledište poistovjećuje se s junakovim. Ono što je u priči bitno nisu izvanjski događaji nego način na koji protagonisti izlazi (ili ne izlazi) na kraj s vlastitim unutarnjim prostorima i svijetom koji ga okružuje. Čak i kad naizgled uredno igra svoje uloge supruge, majke, kćeri, prijateljice, uspješnog pisca, zaposlene žene... posrijedi je uvijek nesigurni, ugroženi, slabi subjekt koji podjednako dvoji o vlastitom identitetu kao i o istinskoj prirodi svojih odnosa s drugim ljudima. [...] Taj temeljni doživljaj koji prožima svijet Sanje Pilić njene likove čini neobičnima i neprilagođenima, pa bi gotovo svima mogla pristajati oznaka data jednoj od njih: ekscesna Sofija. Posrijedi je, naravno, ekscesnost u smislu drugačijosti, a ne nekog agresivnog nametanja vlastite posebnosti. Upravo zbog svoje drugačijosti, zbog toga što zbilju ne može pojednostaviti, svesti na nekoliko funkcionalnih shema koje omogućuju da se u njoj snađu i prividno je podvrgnu svojim željama, ove žene i muškarci sa svijetom stupaju u vrlo složene odnose. Ništa nije unaprijed dano, ni u šta se ne može definitivno pouzdati.

O autorici
Pjesnikinja, spisateljica, spisateljica za djecu. Rođena je 1954. u Splitu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti, fotografski odsjek. Radila je kao fotografkinja, trik-snimateljica i koloristica na crtanom filmu. Surađivala je s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i radila sa zlostavljanom djecom. Članica je raznih prosudbenih odbora za dječje stvaralaštvo. Nastupa u školama na dječjim literarnim druženjima. Katkad se bavi novinarstvom. Njezini tekstovi prevedeni su na slovenski, engleski, njemački, talijanski, nizozemski i mađarski jezik. Dobitnica je druge nagrade Večernjeg lista za kratku priču "Ah, ludnica" 1981. godine i treće nagrade za priču "Muškarci mog života" 2006. godine. Dobitnica je druge nagrade Radio Študenta i revije Literatura (Slovenija) 1990. godine za dramski tekst "O kome se to radi". Za roman "O mamama sve najbolje" dobila je nagradu "Grigor Vitez" 1990., za roman "Mrvice iz dnevnog boravka"nagradu "Ivana Brlić Mažuranić" 1995., za knjigu priča za djecu "Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije" nagradu "Ivana Brlić Mažuranić" 2001., za roman "Sasvim sam popubertetio" nagradu "Grigor Vitez" 2002., za roman "Što mi se to događa?" nagradu "Mato Lovrak". Roman "Jesam li se zaljubila" nositelj je Časne liste IBBY-ja za 2008. godinu. Sanja Pilić samostalna je umjetnica i živi i radi u Zagrebu.