U svom glasovitom remek-djelu 'Emigranti' W.G. Sebald opisuje sudbine četvorice Židova protjeranih iz njihovoga europskog zavičaja. Rekonstruirajući u četiri pripovijesti živote prijašnjeg kućevlasnika, nekadašnjeg seoskog učitelja, majčinog ujaka te slikara s kojim se sprijateljio, Sebald neizravno priča i o samom sebi – o bolu zbog sudbine tih ljudi, o tuzi zbog njemačke prošlosti, o žalosti zbog sveprisutnoga gubitka sjećanja. Sebald piše u želji da se očuva pamćenje. Zbog toga je istraživao, vodio razgovore, sakupljao fotografije i dokumente i obilazio mjesta događaja. Nastala je poetska proza koja leprša između zbilje i mašte, tajanstveno satkana i, unatoč rafiniranim strategijama zbunjivanja, ipak bolno jasna. Poput lovca na leptire koji nečujno proleti kroz pripovijetke i u kojem čitatelj prepoznaje ruskog romanopisca i egzilanta Nabokova, autor slijedi sudbinu svojih likova u ugođajnim i letimičnim pojedinostima.

Začudno, prekrasno i strahovito potresno.
A.S. Byatt


O autoru
W.G.Sebald rođen je 1944. u Njemačkoj. Studirao je njemački jezik i književnost u Freiburgu i Manchesteru. Od 1970. predavao je na University of East Anglia u Norwichu u Engleskoj. Profesor europske književnosti postao je 1987. Od 1989. do 1994. bio je prvi ravnatelj Britanskog centra za književno prevođenje. Njegove tri prethodne knjige ('Vrtoglavica', 'Emigranti', 'Saturnovi prstenovi') dobile su brojne međunarodne nagrade uključujući književnu nagradu za prozu Los Angeles Timesa, Berlinsku književnu nagradu i nagradu Literatur Nord. Godine 2001. objavio je svoje posljednje djelo, 'Austerlitz', oduševivši kritičare. U prosincu 2001., u dobi od 57 godina, poginuo je u automobilskoj nesreći. U ožujku 2002. posthumno mu je dodijeljena nagrada Nacionalne udruge književnih kritičara.