Dramski tekst 'Svečanost', kao i prva dva rukopisa 'Ostavka' i 'Atelier', događa se u zagrebačkom društvenom prostoru. Sva lica i karakteri temeljno predstavljaju, prije svega u moralnom smislu, zagrebački intelektualni, politički i građanski krug zatečen u svojoj krizi u zadnjem desetljeću dvadesetog stoljeća. Ako je tema prve drame Zagrebačke trilogije, 'Ostavka', vrijeme banske vlasti Khuena Hédérvarya, točno jedno stoljeće kasnije, događa se u istom prostoru tema dramske tragikomedije 'Svečanost', u vrijeme predsjedničke vlasti Franje Tuđmana. Tekst 'Svečanost' u cjelini izgrađuje svoju satirično-grotesknu dramsku poetiku na neizbježnim srazovima između istine i društvene laži, između društvene norme i društvenog paradoksa, u jeziku takozvane cinične i “crne” metafore, kroz koje se iskazuju i sakralni simboli društva: svečane pjesme i ritualne dodjele odličja da bi se zamaglila i prikrila ona stvarnost kojom se stiže samo do ruba poraženog životnog prostora, iz kojeg su, dakako, na vrijeme — u ritmu svojih političkih svečanosti — najprije iščeznuli pobjednici.

Čedo Prica Plitvički (1931), prozni i dramski pisac, esejist i prevoditelj, osnovnu školu polazio je u Ličkom Petrovu selu, a gimnaziju započinje u vrijeme rata u Santa Maria di Cesarea u Italiji. Godine 1946. gimnaziju nastavlja u Splitu, a završava je u Zagrebu, u koji dolazi 1946. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1955. Još u srednjoj školi piše pjesme, putopise, kritike i feljtone. Kao student postaje stalnim suradnikom časopisa "Izvor", kasnije "Krugova" i "Republike". Jedan je od pokretača "Ličkih novina" (1953), te suosnivač nakladničke kuće "Lykos". Između 1957. i 1959. ureduje kulturne rubrike "Narodnog lista" (1956-1958) i "Večernjeg lista" (1958). Puna tri desetijeća od 1961. do 1991-radi kao dramaturg-urednik na Hrvatskom radiju.