Sebastian Zöllner se nakon studija povijesti umjetnosti manjim i povremenim poslovima probija kroz život, no sad na udici ima sasvim veliku ribu: radi na biografiji Kaminskog, slikara kojeg su otkrili i podupirali Matisse i Picasso, a koji je zahvaljujući jednoj pop-art izložbi, svojim tamnim naočalama i potpisom ispod slike: „Painted by a blind man", postao svjetski slavan.
Kaminski se u međuvremenu povukao i živi donekle zaboravljen u Alpama. Odavno je oslijepio, prestao je slikati i svijet ga je zaboravio. A vječno živjeti ne može, lukavo kalkulira Zöllner. Kad Kaminski umre, što će se uskoro morati dogoditi, iz zaborava bi mogao dospjeti u središte zanimanja, a biografija čije bi se objavljivanje podudarilo sa slikarevom smrću mogla bi biti pravi uspjeh. To bi njenom autoru otvorilo put u medije i Zöllner već vidi sebe kao gosta u tv-emisijama, a na dnu imaginarnog ekrana i svoje ime: „Sebastian Zöllner, Kaminskijev biograf". I vrli kritičar odluči napisati biografiju slijepoga slikara.
S malo znanja, ali s puno drskosti, agresivnosti pa i beskrupuloznosti, nakon što je sakupio nešto materijala i razgovarao s nekim Kaminskijevim poznanicima iz mladosti, novinar se uputi k slikaru, kako bi s još živog „izvora" došao do materijala i citata za svoju knjigu.
No s nečim nije računao: da Kaminskog štiti cijela vojska bliskih osoba. A kad biografu trikovima najzad polazi za rukom osloboditi se stražara i povesti slikara na višednevno putovanje automobilom, postaje mu jasno da starcu, bio on slijep ili ne, ni na koji način nije dorastao.

„Književnost bi trebala govoriti i o gubitnicima" - kaže Daniel Kehlmann. Jedan od takvih gubitnika je i njegov (anti)junak Sebastian Zöllner, propali student povijesti umjetnosti, likovni kritičar u nekim lokalnim novinama, koji parazitira između umjetnosti, medija i ništavila.

***

Daniel Kehlmann je rođen 1975. u Münchenu i živi u Beču. Studirao je filozofiju i germanistiku, a prvi roman napisao je u dobi od 22 godine. Tog madog literarnog genija već uspoređuju s Nabokovim i Proustom, te gotovo da nema kritičara koji mu ne piše hvalospjeve.
Za svoje priče i romane, prevedene na više od 40 jezika, dobio je brojne nagrade, kao što su nagrada Candide 2005., te Heimito von Doderer i Kleistova nagrada u 2006. Svjetsku slavu postigao je 2003. romanom «Ja i Kaminski».
„Treba pokušati pisati knjige koje bismo i sami rado čitali" - Kehlmannova je deviza, koja očito funkcionira: njegov posljednji roman 'Mjerenje svijeta' postigao je ogroman uspjeh u Evropi i prodan je u više od dva milijuna primjeraka.