(napomena: ovo nije moj originalni mejl, odnosno isprika Svjetlanu, jer me g. Alajbegović zamolio da ga malo skratim, držeći se više objašnjenja lektorskih postupaka, a manje ispričavanja Svjetlanu – koja je u puno većoj mjeri dobio osobno na mejl, jer mu je to bila primarna svrha – pa molim da se (i) to uzme u obzir)

Dragi Svjetlane!
Roman mi je proslijedio link na knjigoljub.blog.hr i zaista mi je žao što misliš da sam ti (tako) izmasakrirala priču, no nakon pažljivog čitanja svih tvojih (enerviranih) komentara, ipak mislim da zaslužujem da se moje intervencije, a zatim, posljedično, i tvoje primjedbe, uzmu sa zrnom soli. Razloga je nekoliko – knjiga je autorska (dakle, ne radi se o prijevodu), stilski vrlo raznolika, pa se svaka priča mora lektorirati zasebno i pažljivo odmjeravati što se treba, a što ne treba, i kako, mijenjati, a sve je to još teže kad znaš da praksa izdavačke kuće nije da se tekstovi nakon lekture vraćaju autoru i da je 'konačna odluka' tvoja. Zato je teško uvijek znati koja je 'pogreška' namjerno upotrijebljena, a koja je znak propusta ili neznanja autora, radi li se o tipfeleru ili svjesnom mijenjanju riječi, internoj fori, subverziji; ukratko – autorskom stilu. Kao što ti je netko na blogu napisao, 'neki prigovori stoje, a za neke stvari lektor bi morao imati telepatske sposobnosti da shvati svu piščevu tankoćutnost i ostavi greške.'
Pa da krenemo po redu:
Pogreške za koje smatram da je krivnja (veća ili manja) isključivo moja, bilo zbog propusta ili nedovoljno pažljivog iščitavanja teksta, neću navoditi jer će na kraju biti jasno koji su, pa ću se držati samo onih gdje sam propustila shvatiti da su stvar stila (i sl.):
- 'Dječjim kolicima tu prolaza neima' – kako je cijela knjiga bila prepuna tipfelera, mislila sam da se i ovdje radi o jednom takvom, i nisam prepoznala arhaičnost pojma;
- 'primitivni look' umjesto 'primitiv-look' – hrvatski se u tvorbi složenica i polusloženica prilično razlikuje od, recimo, engleskog, jer mi uglavnom rabimo (posvojne) pridjeve, dok se u engleskom puno češće koriste dvije imenice (s crticom ili bez nje), pa imamo 'filmski festival' i 'internetski portal' umjesto 'film(-)festival' i 'internet(-)portal'. Tom sam se logikom vodila i u ovom primjeru i zato mi je teško bilo prepoznati da se radi o 'internoj zezanciji';
- slično i sa 'arhitekt(a)' – molim te, nemoj mi uzeti za zlo, ali ja ne mogu znati da se tebi 'nikako ne bi omaknuo srbizam po sebi' – istina jest da sam, vodeći se pismenošću tvoga teksta, možda trebala stati i reći si 'Hajde, pa vidiš da čovjek zna pisati/govoriti, ovo je sigurno bilo namjerno', ali stvarno nisam mogla znati da se radi o 'soc-birokratskom doktorovom žargonu'. Nije ovdje riječ o istjerivanju jezičnog purizma i izbjegavanju bilo kakvih tuđica (nedaobog srbizama, k tome, jel), već samo o nerazumijevanju autorove/autorske namjere. Razumiješ, ja kao lektorica ne mogu pristupiti tekstu sa stavom 'E, ovaj mi se tip čini pismen – pa ostavi kako je';
- isti je slučaj i sa 'poštujem/poštivam' – moje telepatske sposobnosti ipak nisu toliko razvijene da shvatim kakvim se to (ne)književnim jezikom osoba služi pa da ne pomislim kako se i tu radi o, naprosto, dosta čestoj jezičnoj/gramatičkoj pogrešci;
- u potpunosti razumijem tvoj primjer sa 'Shvatila je, u ponedjeljak, da ostaje bez novaca', odnosno shvaćam da se značenjsko polje tu mijenja s obzirom na položaj veznika 'da' u rečenici, ali mislim da taj primjer nije analogan s rečenicom u tvojem tekstu, jer se bar iz konteksta, bar prema zdravoj logici, ta umetnuta rečenica NE može shvatiti na dva različita načina (odnosno da je njezin zastrašujuće glomazan trbuh takav JEDINO onda kad malko spusti glavu!);
- odluka da umetnem upitnik uz uskličnik u primjeru 'Molim te, čuješ!' bila je takva jer sam smatrala da se ta rečenica sadržajno razlikuje od prethodne i sljedeće ('Otvori!' i 'Kucam i kumim!), jer je u prvoj upotrijebljen imperativ, pa mora završavati uskličnikom, a u drugoj prezent u izjavnom obliku (nakon kojeg može ići ili točka ili uskličnik, ovisno o tome želi li se naglasiti), dok je u ovoj navedenoj upotrijebljen aktivni prezentski oblik glagola, ali UPITNI (bez čestice 'li' na kraju), s naglašeni(ji)m uskličnim dijelom – zar je tako izgubila na značenju/stilu/izričaju?!;
- evo, gledam na Hrvatskom jezičnom portalu imenicu 'saće' i, iako je sama definicija množinska, odnosno ima zbirno značenje ('saće' = 'ćelije'), u izvedenim se oblicima u množini najnormalnije deklinira (N saća, G saća, D saćima...). Pa ako si sam to napisao, i onda dalje navodiš imenice u množini (balkoni, uške, ticala, duplje), ni meni taj oblik/odabir ovdje nije izgledao problematičan;
- 'pred finalni okršaj/pred finalnim okršajem' – prijedlog 'pred', s instrumentalom, kaže Anić, označava približavanje, neposrednu blizinu kakve pojave, događaja, stanja. Zato sam u prvoj rečenici ostavila akuzativ (kojim se označava vrijeme neposredno prije vremena označenog akuzativom, u značenju 'prije' – prije/pred rat; prije/pred finalni okršaj), a promijenila padež u drugoj, da se naglasi ta 'neposredna blizina događaja'. Oprosti ako ti ovo baš nema smisla, ali meni nije jasno što se (stilski) izgubilo drugačijom formulacijom i mijenjanjem padeža, ako je sintagma već ostala ista;
- nije mi ni jasno zašto smatraš pogrešnim promjenu iz 'u nepovrat' u 'unepovrat'. Nepovrat je opća imenica od koje se tvori (složeni) prilog 'unepovrat', ali se on piše zajedno, kao i,npr., 'dogodine', 'napamet', 'nizbrdo', 'smjesta', 'unedogled'...
Dalo bi se tu još diskutijerati, znam, i nadam se da shvaćaš da ti ovim mejlom ne pokušavam vratiti milo za drago ili dovesti u pitanje tvoje baratanje jezikom, već isključivo zato da ti pokušam objasniti zašto sam intervenirala tako i tamo gdje jesam.

S poštovanjem
Jelena Topčić