U ovome se romanu veliki peruanski pisac uhvatio priče o slikaru Paulu Gauguinu, pripovijedajući usporedo o životu njegove hrabre, lijepe i beskompromisne bake Flore Tristán, koja je bila među prvim ženama koje su se davnih pedesetih godina 19. stoljeća borile za prava radnika i žena. Vargas llosa je isprepleo poglavlja o njezinim političkim aktivnostima i patnjama s onima u kojima opisuje Gauguinov gotovo jednako buran i nepredvidljiv život.
Temeljen na povijesnim činjenicama, koje pisac vješto nadograđuje fikcijom, roman se čita kao napeta intriga upravo zbog neukrotivih ličnosti Flore i samoga Gauguina, jednog od najosebujnijih likova među slikarima s kraja 19. stoljeća.
Naslovom aludirajući na utopije o autentičnom životu koji je uvijek tu iza drugog ugla, Vargas Llosa supostavlja socijalni idealizam Flore Tristán Gauguinovim maštanjima o primitivnoj, egzotičnoj, nepatvorenoj umjetnosti koja se može pronaći jedino na dalekim južnim morima, gdje europska civilizacija još nije sve pokorila i podredila zapadnokršćanskom moralu i kodu ponašanja.


***

Mario Vargas Llosa jedan je od najzanimljivijih pripadnika «latinskoameričkog booma» , a osobito je poznat po romanima «Rat za kraj svijeta», «Tetka Julija i piskaralo», «Pohvala pomajci» te «Don Rigobertove bilježnice». Opsežni spisateljski rad Vargasa Llose prati i neumorno pojavljivanje u političkoj i književnoj javnosti. Godine 1986. primio je jedno od najuglednijih priznanja hispanofonog svijeta, španjolsku nagradu Prěncipe de Asturias», a 2002. godine dodijeljena mu je nagrada «Nabokov» američkog centra PEN-a.

Izvor : MVinfo.hr