'Ubožnica za utvare : deset pripovijesti o nemogućim ljubavima'
Delimir Rešicki
Naklada Ljevak
167 str. , meki uvez
cijena: 125,00 kn

Riječ izdavača

Prije dvije godine Delimir Rešicki objavio je knjiga pjesama "Aritmija", koja je predstavljala njegov do sada najopsežniji i svakako najambiciozniji poetski rad. Ovom prigodom Rešicki se javlja zbirkom priča, čime pokazuje da kratke priče iz zbirke „Sagrada familie“ srećom nisu bile slučajni izlet u prozu.

Delimir Rešicki jedan je od najznačajnijih autora afirmiranih u okviru quorumaškoga književnoga naraštaja osamdesetih godina prošloga stoljeća, i danas s pravom ima ulogu korektora u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća, kad su poeziju gotovo pojeli različiti eksperimenti, mnogi od njih posve na rubu pameti, pojavio se Rešicki i svojim snažnim, vibrirajućim stihovima vratio poeziji razlog postojanja. Od prve zbirke pjesama, „Gnomi“, do posljednje, „Aritmije“, Rešicki trasira put poeziji (i drugim pjesnicima), što u vremenima, kad zabava i spektakl proždiru svaki ambiciozniji oblik kulture, uopće nije jednostavna i bezazlena stvar.

No, i danas je, kao i u doba Rešickijeve prve knjige, situacija u književnosti poprilično zbrkana. Pisati prozu postalo je stvar društvenog prestiža. Pišu je lakoglazbene pjevačice, ostavljene supruge, zlostavljani muškarci, manekenke, zaručnice ratnih profitera, liječnici opće prakse...

Stil je nekakva mješavina Big Brothera, crne kronike i šapanjolsko-meksičko-brazilskih sapunica. U široku, ali i u kulturnu javnost odašilje se poruka da je pisanje proze jednostavna stvar, da pisati može svatko. Na taj trik lijepi se sve više pisaca „od formata“, posebno mlađe generacije. E, uprvo u takvoj situaciji, slučajno ili ne, javlja se Rešicki sa zbirkom priča „Ubožnica za utvare“.

Zbirka priča „Ubožnica za utvare“ znalački je komponirana i stilizirana proza u kojoj prepoznajemo mladoga Rešickog iz „Sretnih ulica“, odraslog na rokenrolu, ali u kojoj ipak (i logično) prevladava četrdesetineštogodišnjak koji daje do znanja da je pročitao i razumio Kafku, Kiša, Musila ili Hamvas, da je prozreo većinu životnih trikova, te da stvari uzima s rezervom, promatra ih s distance.

Ukratko, „Ubožnicom za utvare“ Rešicki, pisac srednje generacije, hrvatskoj prozi vraća pomalo izgubljeno dostojanstvo, koliko god potonja riječ bila potrošena i kompromitirana.